Fotografija Đure Janekovića iz 1930. snimljena uz Trešnjevačku tržnicu, u pozadini je korito potoka Kuniščaka i početak Ozaljske ulice. [DF 2023.]

Iščezli trešnjevački potoci

Uz rijeku Savu, koja je marginalno prisutna u životu Trešnjevke, i tri vidljiva trešnjevačka potoka (Črnomerec, Kustošak i Vrapčak) Trešnjevkom teku i tri „nevidljiva“ potoka koji cijeli svoj tok na području Trešnjevke provode u podzemlju: To su, od zapada prema istoku, Kuniščak, Jelenovac i Kraljevec.

Kuniščak: Stiže sa Šestinskog dola i posljednji je put vidljiv iza retencije Šestinski Dol, malo nakon posljednje autobusne stanice austobusne linije 129.
Na područje Trešnjevke ulazi kod Meršićeve ulice, teče ispod zelene površine gdje se nalazi Hokejski centar Zagreb kod Toplane, prolazi ispod trase „Samoborčeka“ i dolazi do Krapinske ulice gdje teče ispod njenog kolnika. Kod Trešnjevačkog trga (na sjevernom dijelu, kod Trakošćanske ulice) u njega utječe potok Jelenovac. Kunisščak nastavlja svoj tok ispod pješačke staze istočno od tržnice i dalje teče ispod Šetališta Jurija Gagarina sve do Slavonske avenije, a usputno, nedaleko „Raketa“, u sebe prihvaća potok Kraljevec. Pored bivšeg Hypo centra prolazi prema klubu Močvara i zatim teče paralelno sa Savom sve do prvih zgrada Savice gdje naglo skreće prema Savi (u blizini instalacije bicikla uz nasip!) gdje i utiče u nju.

Jelenovec: Stiže iz ulice Jelenovac gdje je posljednji puta vidljiv na svjetlu dana. Kod Vinogradske bolnice on skreće u Podolje, ispod bloka kuća stiže do ruba Trga Francuske republike, prolazi ispod željezničke pruge, teče istočno od Doma sportova i dalje nastavlja svojim podzemnim tokom ispod Trakošćanske ulice (ispod kolnika) sve do Trešnjevačkog trga gdje se ulijeva u Kuniščak.

Kraljevec: Stiže ispod Radničkog dola (posljednji je put vidljiv u ulici Kraljevec), prolazi ispod bloka zgrada istočno od Kačićeve ulice, Dječje bolnice, teče ispod zapadne strane Srednjoškolskog igrališta, ispod Pierottijeve ulice te željezničke pruge. Na područje Trešnjevke ulazi zapadno od Tehničkog muzeja (ispod parkinga), nastavlja pored Sportske dvorane Dražena Petrovića, prolazi ispod Savske, pored zgrade MUP-a i dalje ispod Poljana (nekadašnji početak Cvjetne ceste) i kod „Raketa“ se ulijeva u Kuniščak.

Sve smo te potoke već posjetili i obišli gotovo cjelokupne njihove tokove, od izvora pa do ušća, u pojedinim šetnjama posvećenima svakome od njih pojedinačno.

Šetalište Jurija Gagarina koje se prostire uzduž podzermne trase potoka Kuniščaka i koje predstavlja jedinstveni pješačko-biciklistički prostor u Zagrebu koji spaja Trešnjevku i Trnje. [VR 2023.] 

Sudionici šetnje na mjestu na kojem vrelovod prelazi preko podzemnog toka potoka Kuniščaka. [DF 2021]

Što su ti potoci bili nekad?

Potoci su oduvijek bili skupljalište vode, kako one koja se nakon kiša slijevala s obronaka Medvednice, tako i one nečiste, otpadne, od kuća koje nisu uvijek bile priključene na kanalizacijsku mrežu i uz koje su često bili i svinjci, kokošinjci. Potoci su također bili i izvor vode za zalijevanje vrtova (pitka voda se dugo uzimala iz pumpi u vrtovima, a kasnije s uličnih pumpi, “železnih Franceka”). Potoci su također s vremenom postali i skupljalište smeća, ruglo, a i prometna prepreka, tako da nije slučajno to što nema njihovih fotografija i što su nestali pod površinom zemlje bez puno buke i otpora.

Što su ti potoci sada?

Trase potoka su u međuvremenu u pravilu postale zeleni prostori i šetališta. To je najbolje vidljivo na primjeru Kuniščaka koji je dao prostor Šetalištu Jurija Gagarina, jedinstvenom pješačko-biciklističkom koridoru koji spaja Trešnjevku i Trnje, te Trakošćanske i Krapinske ulice koje su upravo zbog trasa potoka ispod njih ulice širokih poteza sa zelenim površinama, tako rijetkima u središnjem prostoru Trešnjevke.

Zašto obilježavati nestale potoke?

Nestali potoci su spona prema nekadašnjoj Trešnjevci, a pomažu i razumijevanju sadašnje Trešnjevke (npr trase Trakošćanske i Krapinske ulice svoj položaj duguju potocima, kao i Šetalište Jurija Gagarina).

Kako obilježavati nestale potoke?

Obilježavanje može biti posve formalno, poučnom tablom, natpisom, istaknutom kartom uz mjesto gdje je potok nekad tekao, umjetničkom intervencijom … ali ono može biti i takvo da se potok djelomično ili cijelim svojim tokom vrati u prostor vidljivog grada. To je sve češći slučaj u suvremenim gradovima koji vape za kvalitetnim javnim prostorima i parkovima, zelenilom a potoci nude baš to .. a nude i elemenat sjećanja na nekadašnji izgled (sada urbanog, a nekad prirodnog) prostora koji je također važan.

Napomena: Kuniščak, Jelenovac i Kraljevec su potoci premalog protoka vode da bi mogli unijeti živost u predjele kojima protiču kada bi tekli na površini … ali, postoje i drugi načini na koje je moguće obilježiti njihovo postojanje.

Posljednje mjesto na kojem je moguće vidjeti potok Jelenovac, na južnom rubu Jelenovačke šume. [DF 2021.] 

Trakošćanska ulica snimljena oko 1930. godine, desno od ulice se nazire korito potoka Jelenovca. [FB] 

Jedan od primjera je intervencija u prostoru Kristine Jozić, „Velepotok“, koja je ostvarena u okviru akcije “Trešnjevka na drugi pogled” 2022. godine. Plava linija ucrtana na pločniku Trakošćanske ulice ukazuje na podzemni tok potoka Jelenovca koji teče ispod kolnika te ulice. Možda bi u nekoj ponovljenoj izvedbi ta linija mogla biti produljena uzduž cijele ulice.

Zanimljivo je da sjećanje na trešnjevačke „podzemne“ potoke postoji gotovo isključivo u formi sjećanja, ne u formi fotografija. U trenutku pisanja ovoga teksta autoru je poznata samo jedna fotografija na kojoj se vidi samo jedan od ta tri “podzemna” potoka. To je fotografija koju je 1930. snimio Đuro Janeković i pokazuje igru dječaka uz korito Kuniščaka tik uz Trešnjevački trg. Možda bi se negdje u blizini te lokacije mogla postaviti ta fotografija u uvećanom formatu i pričom o ta tri potoka?

Također, da nije gospođe Alaupović iz Trakošćanske koja je stanovala i još stanuje točno preko puta potoka Jelenovca i njenih priča o tom potoku ne bismo uopće znali kako je izgledala Trakošćanska ulica sa vidljivim potokom. Možda bi se uz gore spomenutu fotografiju mogla dodati i mogućnost slušanja audio zapisa u kojem Zorica Alaupović priča o tom potoku?

U nekim se gradovima tekuća voda uvodi u sliku grada izvođenjem potoka (ili samo jednog njegovog dijela) na površinu. Najbolji primjer za to je Aachen, grad u zapadnom dijelu Njemačke. Aachen ne leži ni na kojem značajnijem vodotoku. Međutim, sam nastanak grada je usko vezan uz vodu, uz termalne izvore koji su bili poznati još u neolitsko doba, a zahvaljujući njima grad je bio poznat već u doba Rimskog carstva. Nekoliko malih potočića koji su nekad tekli područjem grada progutao je urbani razvoj i oni su se našli u podzemlju – baš kao i zagrebački potoci. No, jedan od njih, Johannisbach, djelomice je “uskrsnuo” 1999. u sklopu projekta “Ekološki grad budućnosti” kojim je u dužini od nekoliko stotina metara njegov dio ponovo izvučen na svjetlo dana u obliku plitkog vodotoka koji krivuda zapadnim dijelom centra grada, uz ulicu Annuntiatenbach do Pontstrasse (zagrebačkim rječnikom bi to odgovaralo izvlačenju djelića potoka Ribnjaka od npr. Draškovićeve do Držićeve). Taj plitki kanalić kojim tiho teče nekoliko cenimetara dubok vodotok nosi otprilike polovinu volumena vode tog potoka i on nije dominantno obilježje te ulice …. ali, bez ikakve dvojbe, doprinosi ukupnom ugođaju i, između ostalog, čuva sjećanje na taj potok za kojeg vjerojatno mlađe generacije ne bi ni znale da postoji.

Slična instalacija, ali autoru teksta nepoznate motivacije, se može naći u središtu Lyona.

Nije teško zamisliti npr plitki vodotok koji žubori istočnim dijelom Trga Krešimira Ćosića kojim podzemno teče potok Jelenovac.

Šetači na mjestu gdje je potok Kraljevec posljednji puta vidljiv na površini, na južnom rubu Kraljevečke šume. [SMK 2020.] 

Most preko potoka Kraljevca u Kraljevečkoj šumi kojim prelazi planinarska staza od Dubravkina puta prema Šestinama. [MS 2012.] 

Sličan način oživljavanja, ali i osvježivanja grada se može ostvariti putem instalacija kojima dominira tekuća voda. Primjer za to može biti francuski grad Dijon sa svojim vodom prožetim glavnim trgom, no slične instalacije postoje čak i u Zagrebu, vodoskoci iznenađenja pred trgovačkim centrom Arena te ispred tvornice Kraš u Ravnicama. Oba su vodoskoka uveseljavala djecu i odrasle svojom svježinom i razigranošću, ali, nažalost, oba su već nekoliko godina neaktivna.

Odličan primjer za površinsko korištenje podzemne trase potoka je Šetalište Jurija Gagarina koje predstavlja jedinstveni pješačko-biciklistički prostor na području Zagreba koji spaja središte Trešnjevke sa Vrbikom i obalom Save. Možda bi se na nekima od lokacija uzduž šetališta moglo obilježiti potojanje potoka, npr označavanjem mostova, stvarnih nekadašnjih ili možda tek fiktivnih?

Jedan od načina rješavanja situacija u kojima potoci smetaju nekim urbanističkim projektima je i skretanje potoka novom trasom umjesto njegova ukopavanja. U Zagrebu postoje čak tri takva primjera:

• U 30-im godinama 20. stolječa je potok Medveščak skrenut (ali odzemnim tokom) sa njegove prirodne trase Medvedgradskom i Tkalčićevom ulicom te Jurišićevom na sadašnju koja se nalazi ispod ulica Ribnjak i Šoštarićeva te dalje ispod Adžijine ulice u smjeru Trga kralja Petra Krešimira IV.
• Za izgradnje Nove bolnice (tadašnje Vojne bolnice) u Dubravi potok Štefanovec je početkom 80-ih godina skrenut na zapad i ulijeva se u potok Bliznec dok je prije tekao pored okretišta tramvaja Dubrava, uz Štefanovečku cestu i dalje na jug uz Vukomerec prema BLiznecu u koji je uticao kod Kozari boka
• sredinom 80-ih godina je na Jankomiru skrenut tok potoka Dubravica radi izgradnje pogona Tvornice transformatora Rade Končar. Tok potoka je skrenut na istok, prema potoku Borčec da bi zatim novim koritom potok bio sumjeren prema Savskoj Opatovini, dok je on prije tekao istočnije.

Možemo li si zamisliti npr skretanje potoka Kuniščaka i njegovo “vađenje” na površinu na području zelene površine uz trasu “Samoborčeka” kojim bi on tekao do Trakošćanske ulice i utoka potoka Jelenovca u njega, a svoj bi nadzemni tok nastavio Trakošćanskom ulicom koja bi u takvom uređenju mogla biti pješačka ulica sa trgovinama i lokalima?

Sudionici šetnje “Iščezli trešnjevački potoci” autora i voditelja Vanje Radovanovića snimljeni na Šetalištu Jurija Gagarina ispod kojeg teče potok Kuniščak. [DF 2023.] 

Razgovor o mogućnostima oživljavanja sjećanja na potoke koji su nestali u podzemlju tijekom razvoja gradova. [DF 2023.] 

Postoje još neki načini na koje je voda prisutna u gradu:

• Pumpe za vodu (stare, “Železni Franceki”)
• Česme za pitku vodu
• Oluci i kanali za skupljanje kišnice
• Slivnici
• Cijevi za skupljanje vode iz klima uređaja

(Vanja)

Vezani tekstovi:

• Trešnjevka na treći pogled: Sava – vraćam se, Savo, tebi!
• Potoci Trešnjevke
• Šećemo uz trešnjevačke potoke: Krenimo uzvodno uz potok Kuniščak!
• Šećemo uz trešnjevačke potoke. Krenimo nizvodno niz potok Kuniščak!

Zanimljive poveznice:

• tekst na blogu “Nepoznati Zagreb” “Šećemo uzvodno uz trešnjevačke potoke: Jelenovac!”
• tekst na blogu “Nepoznati Zagreb” “Šećemo uzvodno uz trešnjevačke potoke: Kraljevec!”
• tekst na web portalu Pogledaj.to “Mogu li zagrebački potoci postati zelene magistrale?”
• tekst na blogu “Nepoznati Zagreb” “Iščezli potoci (1): Bliznec”
• tekst na blogu “Nepoznati Zagreb” “Iščezli potoci (2): Štefanovec”
• tekst na blogu “Nepoznati Zagreb” “O obogaćivanju javnih prostora: Kad potoci uskrsnu!”