Šećemo uz trešnjevačke potoke: Krenimo nizvodno niz Kuniščak! Sudionici šetnje uz potok Kuniščak prema njegovom utoku u Savu. [DF 2021.]

Šećemo uz trešnjevačke potoke: Krenimo nizvodno niz Kuniščak!

21. 06. 2022.

22.09.2021. održana je vođena šetnja kojom su se šetači, njih 37, zajedno s voditeljem, Vanjom Radovanovićem, prošetali trasom podzemnog toka potoka Kuniščaka u dijelu od Trešnjevačkog trga do njegovog utoka u Savu. Potok na tome dijelu teče ispod Šetališta Jurija Gagarina sve do Slavonske avenije, potom prolazi ispod te magistralne prometnice u blizini Marohnićeve ulice (nedaleko bivšeg Hypo Centra). U nastavku njegov podzemni tok prolazi završetkom ulice Prisavlje južno od zgrade HRT-a, stiže do ulice Trnjanska struga i kluba Močvara iza kojega skreće na istok. Trasa potoka potom vodi paralelno uz savski nasip uz ulicu Trnjanski nasip sve do kućice ustave uz kuću i autolimarsku radionicu (Auto limarija Tomo) na kućnom broju 50. Nakon ustave potok ponovo skreće, ovoga puta prema Savi, u koju utiče u blizini najzapadnijih zgrada Savice, kod Novske ulice.

Šetači su prošli cijelom navedenom trasom potoka, sve do ušća u Savu, a šetnja je završena razgovorom uz pivice i kavice u lokalu “Ti i ja” na uglu zgrade u Novskoj ulici, na zapadu naselja Savica. Jedna od glavnih tema šetnje, održane u sklopu Europskog tjedna mobilnosti, bila je i korištenje koridora potoka Kuniščaka kao jednog od glavnih pješačkih i biciklističkih smjerova za povezivanje Trešnjevke i Trnja.

Razgovor o korištenju trase podzemnog toka Kuniščaka za uređenje pješačko-biciklističke staze. [DF 2021.] Razgovor o korištenju trase podzemnog toka Kuniščaka za uređenje pješačko-biciklističke staze. [DF 2021.]

Na samome Trešnjevačkom trgu, na njegovom sjeveroistočnom kutu, neposredno iza semafora za desno skretanje u Krapinsku, u potok Kuniščak (koji do trga stiže ispod Krapinske ulice) utiče potok Jelenovac koji do trga stiže podzemnim tokom ispod Trakošćanske ulice. Ti su potoci u svoje podzemno carstvo stigli tokom 50-ih godina kada su ukopani na svojem cjelokupnom toku na području Trešnjevke.

Šetnja je počela razgovorom o Trešnjevačkom trgu, kaotičnom prometu po ulicama oko njega te neugodnosti prostora trga čiju glavninu zauzima Tržnica Trešnjevka. Gradskim natječajem provedenim 2020. godine zatraženi su prijedlozi za preuređenje tržnice i njene okolice s naglaskom na osuvremenjivanje prostora tržnice i veću kvalitetu i ugodnost tog prostora (djelomično natkrivanje, mogućnost izgradnje podzemne garaže za zakupce i, dijelom, i posjetioce). Prijedlozi su trebali sadržavati i elemente uređenja okolice uz mogućnost polivalentnog korištenja prostora tržnice i nakon njenog radnog vremena, uz poseban naglasak na zelene površine i prostore za pješake i bicikliste. Trešnjevački trg je prometno središte Trešnjevke i nalazi se na križanju nekoliko prometnih smjerova, a preko njega prolazi i tramvajska pruga koja vodi do jedne od dvije gradske remize. U sklopu preuređenja je predviđeno i da se u nekoj doglednoj budućnosti izvede i proširenje Ulice grada Vukovara koja bi sa svoje južne strane imala i prostor predviđen za tramvajski promet (linija 3 bi tim putem skratila svoj put od Ljubljanice do Ulice grada Vukovara, ali bi tim putem postojala i brža mogućnost izlaska i povratka tramvaja prema Remizi). S druge strane, predviđeno je i preuređenje i Tratinske ulice koja bi u idealnom slučaju postala pješačka ulica kojom bi i nadalje vozio tramvaj, odnosno, u nekom prijelaznom razdoblju bi imala samo jednu prometnu traku za promet automobila i jednu za parkiranje, dok bi ostatak bio prepušten tramvaju, pješačko-biciklističkom prometu te zelenilu (drvored i klupe).

Prema svim trenutačnim prometnim studijama budućnost zagrebačkog javnog prometa, osobito brzog, leži u razvoju i boljoj integraciji željezničkog prometa s već postojećim tramvajskim i autobusnim linijama te davanju prednosti pješačkom i biciklističkom prometu pred motornim. Trešnjevka sa svojim položajem i “okvirom” od željezničkih pruga sa sjevera i istoka ima sve predispozicije za dobro povezivanje s ostalim gradskim dijelovima baš željeznicom. Trešnjevački trg bi se mogao priključiti željeznici s dvjema pješačko-biciklističkim koridorima – jedan bi vodio preuređenom Trakošćanskom ulicom koja bi se mogla urediti kao pješačko-biciklistička ulica do Doma sportova otkuda bi se novom podzemnom ili nadzemnom vezom moglo doći do Zapadnog kolodvora kao najbliže željezničke stanice na smjeru koji povezuje zapad i istok grada.
Od Trešnjevačkog trga do Doma sportova je 800 metara, a do Zapadnog kolodvora još dodatnih 200 metara – dakle, ukupno je to 1 kilometar, udaljenost koju se uobičajenim hodom može prijeći za 15-20 minuta. Uzimajući u obzir potencijalnu atraktivnost tog koridora (manja buka i zagađenje zbog izostanka motornog prometa, ugodnost budućeg uređenja, možda čak i uz ponovni povratak potoka Jelenovca na površinu, prisustvo trgovine i kafića) to je udaljenost koju bi mnogi rado prelazili pješice. S druge strane, ljudi koji nisu u nemogućnosti prelaziti takve udaljenosti pješice mogli bi se do Zapadnog kolodvora prevoziti linijom minibusa koji bi vozio Novom cestom.
(treba napomenuti da je od Zapadnog kolodvora do Ilice samo 400 metara udaljenosti kroz Park dr. Franje Tuđmana čime se taj cijeli pješački potez produžuje na čak 1,5 kilometar)

Veliko poboljšanje situacije na tom dijelu za pješake i bicikliste bi se moglo postići izgradnjom veze (nathodnikom ili pothodnikom) između Trga Krešimira Ćosića i Zapadnog kolodvora. Prijedlog rješenja nathodnikom se može npr. naći u diplomskom radu Maje Pavičić, “Urbanistička studija dijela Zagreba oko Zapadnog kolodvora” izrađenom 1994. kojeg možete u cijelosti pogledati ovdje.

S druge strane, južne, u smjeru pruge koja centar grada povezuje s Novim Zagrebom, Remetincem, Jastrebarskom i Karlovcem odnosno Velikom Goricom i Siskom, upravo trasa potoka Kunišćaka nudi ugodnu pješačko-biciklističku poveznicuaa Trešnjevačkim trgom. Dapače, na tome je smjeru ona već i djelomice uređena pa bi se vrlo lako mogla spojiti s novouređenim prostorom trga. Ono što na toj strani nedostaje je željeznička stanica na prostoru između Ulice grada Vukovara i Šetališta Jurja Gagarina, uz Ulicu Florijana Andrašeca. Ta je željeznička stanica već predviđena u planu zahvata na željezničkoj mreži grada još od 70-ih godina prošloga stoljeća i imala bi izuzetnu važnost za uklapanje željeznice u gradski promet, zajedno s također istim planom predviđene stanice Savski most i Trnsko. Udaljenost od Trešnjevačkog trga do nove željezničke stanice je 500 metara, a teže pokretne osobe bi ponovo mogle koristiti spomenuti prijevoz minibusom – kružna linija koja bi spajala obje stanice s Trešnjevačkim trgom bi mogla prometovati od Trga Novom cestom prema sjeveru, potom do Adžijine, zatim skretanjem u Brozovu i nastavkom u Andrašecovu do stanice kod Ulice grada Vukovara kojom bi se minibusevi vraćali na početnu stanicu.

Iz svega dosad navedenoga možemo zaključiti da trase potoka Kuniščaka i Jelenovca nude odlične poveznice prema budućim zamišljenim stajalištima brzog gradskog prijevoza. S druge strane, tim se trasama, osobito potoka Kuniščaka, u smjeru sjeverozapada prema Črnomercu i budućoj biciklističkoj magistrali trasom “Samoborčeka” prema zapadu, te u smjeru istoka i jugoistoka prema Trnju, Novom Zagrebu, Savskom nasipu i Bundeku, kao centrima rekreacije, Trešnjevački trg može odlično povezati sa ostalim dijelovima grada te povezati i prema prigradskoj mreži biciklističkih staza (Zaprešić i Samobor preko “Samoborčeka”, Jastrebarsko i Velika Gorica preko Trnja i Novog Zagreba.

No, vratimo se u sadašnjost – početak trase potoka i Šetališta Jurija Gagarina je vrlo neugledan, sakriven iza kioska i parkiranih automobila, dobro bi mu došlo proširenje. Isto tako, dio koji izlazi na Novu cestu, uz štandove na kojima se prodaje odjeća i kamione s krumpirom i zeljem, u radno vrijeme tržnice služi i kao parkiralište te predstavlja ružan prizor i mjesto guranja s automobilima.

Dobrotom jedne od pratiteljica Facebook profila “Mapiranja Trešnjevke” saznali smo i da su se na prostoru sadašnjeg parkirališta uz Novu cestu, a i stambenog bloka u kojem se nalazi knjižnica “Tin Ujević” nekad nalazile male kućice sa svojim vrtovima. Posljednja od njih srušena je oko 2017. nakon što je nekoliko godina stajala napuštena na uglu s Ulicom grada Vukovara.
Spomenuti stambeni blok sagrađen je oko 1990., a knjižnica se preselila u njega iz prostora u kojem je radila niz godina, u Novoj cesti, malo ispod bivše pekare “Klara”.

S druge se strane šetališta nalazi nedovršeni stambeni blok plavoga krova koji je izgrađen također oko 1990., ali bez građevinske dozvole, na mjestu gdje je bio predviđen park. Na sreću, za planirani park je preostao prostor prema Vrandučkoj ulici i Dužicama koji je još uvijek neizgrađen.

Krenuli smo dalje u smjeru jugoistoka. Na potezu Šetališta Jurija Gagarina od Nove ceste do Savske ceste nalazi se cijeli niz važnih javnih ustanova: Tik uz Novu cestu je Osnovna škola Jurja Klovića te odmah iza nje Umirovljenički dom Trešnjevka i iza njega Studentski dom Ante Starčevića (“Šara”). S druge strane šetalištanalazi se Dječji vrtić “Potočnica”, a u bivšoj zgradi “industrogradnje”, tik do Savske ceste, je Ministarstvo branitelja.

Evo i nekoliko riječi o tim ustanovama:

  • Osnovna škola Julija Klovića sagrađena je 1961. i nazvana po narodnoj heroini Kati Dumbović (ispred škole se nalazila i njezina bista). Škola je preimenovana 1993.
  • Objekt Umirovljeničkog doma u Drenovačkoj je sagrađen 1950., a od 1956. je u funkciji u današnjem obliku. Prvi objekt te namjene na Trešnjevci sagrađen je 1928., u Selskoj cesti, gdje se nalazila ustanova za zbrinjavanje starijih i nemoćnih.
  • Studentski dom Ante Starčević je sagrađen 1961., prijašnje mu je ime bilo Studentski dom Šarengradska, po nekadašnjoj adresi. Dom je renoviran 2003. i sada ima 1237 kreveta.
    (od šetača Tomislava koji je živio u tom domu u vrijeme studiranja saznali smo da je dom nekad imao zajedničke kuhinje i sanitarije što je pogodovalo razvoju društvenog života i dom je bio poznat po tulumima koji su se održavali na terasi. S podizanjem komfora i dodavanjem sanitarnih čvorova i kuhinjica svakoj sobi nestalo je živahne studentske atmosfere.)
  • Dječji vrtić Potočnica je otvoren 1965. Na njegovom se mjestu prije toga nalazio vrlo lijep i njegovan trešnjevački vrt s voćkama, kestenima, stogodišnjom lipom, malim bazenom i obiteljskom vilom u kojoj su do tada živjele sestre Jarmila i Zara. 1964. je taj prostor adaptiran za potrebe smještaja djece jasličke dobi, kada je sagrađeno i nisko zdanje s četiri boravka za djecu vrtićkog uzrasta, kuhinjom, kotlovnicom i ostalim popratnim prostorima površine 500 m2. U dvorištu je bilo nekoliko sprava za dječju igru, ljuljačka i tobogan, a sve smješteno među trešnjevačkim prizemnicama, sakriveno iza visoke zgrade Naftaplina.
    To je bio novi „Dječji centar“, kako se tada nazivalo dječje vrtiće, poklon Grada Zagreba djeci Trešnjevke, uzrasta od šest mjeseci do polaska u školu. Službeno je otvoren 1965. godine, a prozvan imenom Marice Pataki, zagrebačke antifašistkinje ubijene 1945. godine u Lepoglavi. „Dječji centar“ prvobitno je bio zamjena za jaslice, do tada smještene u krugu ZET-ovih radionica i spremišta tramvaja na Ljubljanici.
    Iako je službeno otvoren 1965. godine, još nedovršen u jesen 1964. godine primio je prve majke s djecom i pružao im potrebnu skrb za vrijeme poplave koja je tada preplavila velik dio Zagreba. Svakako treba spomenuti osobu zaslužnu za osnutak vrtića na današnjoj lokaciji, prvu ravnateljicu Ružicu Štajduhar.

Ali, uz sve važne kvartovske i gradske ustanove uz šetalište se nalazi i nekoliko vrlo mirnih kutaka: bivši Željezničarski rasadnik i dječje igralište uz željezničku prugu. Kroz razgovor sa šetačima potvrđeno je da je to šetalište i jedno od najugodnijih mjesta u središtu Trešnjevke, zbog mira i tišine, odmaka od prometne vreve koja caruje na području Trešnjevačkog trga. Pozornost nam je privukla i pomalo sakrivena željezničarska kućica koja se nalazi s istočne strane pruge.

Razgovarajući sa šetačima promatramo i pogodnost šetališta za hod i zadržavanje pješaka te vožnju bicikla. Veselila nas je spoznaja što je rubnjak kod prilaza Studentskom domu napokon spušten, nakon 60 godina njegova odolijevanja pješacima i biciklistima. No, primjećujemo da je rampa kojom se izlazi prema Savskoj cesti preuska za potrebe prolaska svih onih koji radije prolaze rampom nego stepenicama.

Treba napomenuti da je budućnost tog mirnog predjela upitna. Naime, ta se oaza mira u urbanističkim planovima (donesenim prije više desetaka godina) križa s planiranom produženom Šarengradskom ulicom koja bi se trebala pružati od Jadranskog mosta, preko postojeće zgrade osnovne škole Horvati, autodroma na Knežiji i uz Studentski dom prema Ulici grada Vukovara. Prema tom bi se planu novom bi se cestom (zapadno od pruge), paralelnom sa Savskom cestom, odvijao individualni motorni promet dok bi Savska cesta (koja se nalazi istočno od pruge) bila rezervirana za tramvaje, bicikliste i pješake. Time bi se izgubio mir zapadne strane željezničke pruge, no tada bi Savska cesta postala neusporedivo mirnija i ugodnija te brža za prolazak tramvaja. U svakom slučaju, pitanje je da li će ta velika intervencija ikada biti izvedena.

Izlazak na Savsku cestu. [DF 2021.] Izlazak na Savsku cestu. [DF 2021.]

Jedna od priča vezanih uz trasu potoka Kuniščaka je i ona o lokaciji između Savske ceste, Ulice grada Vukovara i željezničke pruge na kojem je do 60-ih godina prošlog stoljeća bila Ženska kaznionica. Ona je sagrađena 1877. godine, u doba bana Ivana Mažuranića, kada je ta ustanova preseljena sa Zrinjevca (u njenu se zgradu uselio sud) na novu lokaciju koja je tada bila na rubu grada. S vremenom je kaznionica mijenjala namjene – u Drugom svjetskom ratu je to bio zatvor Ustaškog redarstva, a nakon njega je kroz kaznionicu ponovo prošao veliki broj zatvorenika, sumnja se da je dio njih i smaknut na toj loaciji i pokopan u dvorištu Učiteljskog fakulteta. Na tom su mjestu pronađeni posmrtni ostaci 25 osoba, dok se sumnja da bi ukupni broj tamo pokopanih mogao biti i do 300.

Zgrada kaznionice je napokon srušena 1960. i iza nje je uz slobodan prostor ostao samo drvored, čiji se tragovi vide i danas, u vidu krugova ograđenih granitnim kockicama koji se vide na pločniku zapadne strane Savske ceste. Na tom je prostoru 1970. sagrađen prepoznatljivi objekt trgovine Slovenijales, arhitekta Luje Schwerera, koja je zbog svoje smjele kružne forme bila zgrada o čijoj se gradnji pričalo naširoko, a iza nje su, uz manje pompe i konzervativniju izvedbu, sagrađene zgrade Zagrebačke banke, Geofizike i Industrogradnje (Savska cesta 66) arhitekta Grozdana Kneževića. U toj je zgradi sada Ministarstvo branitelja.

Osvrćemo se na željezničku prugu koja je, nakon Savske ceste, najstariji objekt u tom dijelu Trešnjevke, sagrađena je 1865.

Prešli smo bučnu Savsku cestu i po ponovo preuskoj rampi ponovo uronili u mir i zelenilo, ovoga puta s trnjanske strane. Sa sjeverne nas strane prati kompleks Učiteljske akademije koja je sagrađena neposredno pred Drugi svjetski rat. Gradile su je Sestre milosrdnice za svoju Žensku realnu gimnaziju. Tijekom ratnih godina zgrada je služila kao bolnica, a nakon rata je škola ponovno preseljena na tu lokaciju i dobiva naziv IX. gimnazija. 1962. godine se IX gimnazija preselila u novosagrađenu zgradu u Dobojskoj ulici u zgradu u Savskoj 77 se uselila XI. gimnazija pedagoškog smjera iz Medulićeve 33. Ona je bila sljednica II. učiteljske gimnazije, a u Savsku se preselila na temelju projekta za stvaranje školskog pedagoškog centra s Pedagoškom akademijom i Vježbaonicom pa je od 1977. do 1991. bila dio Pedagoško-obrazovnog centra „Bogdan Ogrizović“, u čijem su se sastavu nalazile još i današnja V. i VIII. gimnazija. Nakon 1991. godine školi se vraća stari naziv (XI gimnazija), a postupno se u zgradu useljava i Učiteljski fakultet te Osnovna škola Davorina Trstenjaka koja je imala burnu povijest stalnih selidbi.

S druge strane šetališta se nalazi Dječji vrtić Vrbik. Započeo je s radom 1963. godine. Sedamdesetih godina, otvaranjem objekta na Prisavlju proširuje se obuhvat djece koji će svoj puni kapacitet doseći početkom osamdesetih, otvaranjem objekta na Gagarinovom putu gdje je danas centralni objekt i uprava Vrtića.

Iza vrtića je lijepo sportsko igralište s jednim od najugodnijih (hladovina!) košarkaških terena u gradu, a nešto dalje je i veliko dječje igralište s možda najvećim pješčanikom u gradu te metalnom lokomotivom za igru djece.

S druge strane Zelenog trga se nalazi bivše sjedište nekad poznate građevinske tvrtke Hidroelektra. Prvotna adresa je bila Leskovačka ulica (ulica je dobila ime po Hrvatskom Leskovcu!), potom Dakićev trg (po crnogorskom narodnom heroju Radoju Dakiću po kojem je nosila ime i industrija građevinskih strojeva u Titogradu/Podgorici). Dodatne informacije o tvrtci Hidroelektra možete naći ovdje i ovdje.

Nastavljamo šetnju nailaskom na Poljičku ulicu (dio nekadašnje Cvjetne ceste) došli smo i do utoka potoka Kraljevca u Kuniščak. Točna lokacija tog ušća nije ni na koji način označena i možemo samo nagađati gdje se ono nalazi.

Slijedeća postaja šetnje bile su “Rakete”, stambene zgrade koje su građene tokom 60-ih godina prema projektu studija Centar ’51 arhitekata Berislava Šerbetića, Ljube Ivete, Vjenceslava Richtera i Olge Korenik. Izgradnja nebodera bila je završena 1968. godine. Prvotni projekt je nakon potresa u Skoplju 1963. bio modificiran kako bi zgrade izdržale potencijalni potres na svom području. Najviša od tri zgrade visoka je 70 metara. U početku su sva tri nebodera trebali biti iste visine, ali je uočeno kako dva vanjska presjecaju put TV i radio-odašiljačima, pa su sagrađeni do primjerene visine. Rakete plijene pažnju ne samo svojom visinom već i zanimljivim imenom (koje prikladno opisuje njihov izgled). Pri tome valja uočiti da šetalište Jurija Gagarina (prvog čovjeka koji je zakoračio u svemir) završava upravo kod njih, a incijativom stanara lokalnog mjesnog odbora novouređeni park s južne strane zgrade je nazvan Lajka prema prvom psu koji je putovao u svemir.
Jedna od manje poznatih strana Raketa je njihova terasa koja se nalazi s južne strane i izuzetno je zanimljivo mjesto svojim kolažem otvora za ventilaciju, stepenica i poludivljeg raslinja među kojima se nalaze ugodna mjesta za kavu, razgovor s prijateljima, igru s djecom …

Stigli smo i do Slavonske avenije, nekadašnjeg “Autoputa” odnosno Avenije bratstva i jedinstva, građene krajem 40-ih i početkom 50-ih godina. S južne strane se nalazi Cvjetno naselje arhitekta Vladimira Antolića, jedan od najboljih primjera naselja obiteljskih kuća moderne arhitekture. Naselje se počelo graditi 1939. godine, a dovršavalo se u godinama nakon Drugog svjetskog rata. To je prava oaza ugodnog stanovanja s obiteljskim kućama višeg standarda na mirnoj lokaciji usred gradske buke i prometa.

Nedaleko od potoka se nalazi i poslovni centar nekad znan kao Hypo centar (nazvan po Hypo banci koja je financirala njegovu gradnju, međutim došla je na loš glas malverzacijama u koje je bio umiješan i tadašnji Predsjednik vlade Ivo Sanader), potom kao City plaza centar, a danas kao HoB centar. Sagrađen je 2007 po projektu arhitekta Thoma Maynea koji je uz ovaj centar projektirao i slična u Klagenfurtu, sjedištu već spominjane Hypo banke.

Iza zagrade nalazi se SRCE, Sveučilišni računski centar, zgrada je sagrađena 1974. po projektu arhitekta Aleksandra Dragomanovića. S njegove južne strane, gdje se danas nalazi parkiralište, je nekad bilo košarkaško igralište.

Usputno smo pogledali “Kockicu”, poslovnu zgradu koja je 1968. sagrađena za sjedište centralnih komiteta Saveza komunista Hrvatske i Saveza omladine Hrvatske te Glavnog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske. 1961. bio je raspisan natječaj za projekt, na kojemu nije dodijeljena prva nagrada, nego dvije druge, od kojih je Ivo Vitić (autor izgrađene zgrade) dobio “prvu drugu”, a Boris Čipan i Petar Muličkovski iz Skopja “drugu drugu” nagradu. Realizacija se odužila zbog poplave Save 1964. godine. Umjetničke intervencije u reprezentativnom dijelu zgrade (predvorje, konferencijska dvorana itd.) koordinirao je Raoul Goldoni, zadužen i za staklo i za staklene elemente. Tapiseriju je radila Jagoda Buić, metalnu tapiseriju Dušan Džamonja, metalne reljefe Stevan Luketić, mozaike Edo Murtić i Zlatko Prica. Danas su u zgradi smješteni Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture i Ministarstvo turizma Republike Hrvatske. Zgrada je zaštićena kao kulturno dobro Republike Hrvatske.

Slijedimo i dalje tok potoka Kuniščaka koji je prolazio rubom nekadašnjeg savskog rukavca po kojem je taj cijeli dio Trnja nazvan Vrbik, a pogledom na karti se još uvijek uočava tipičan polukružni smjer pružanja ulica koje je prekinuo Autoput.

Voditelj šetnje Vanja uz pumpu za vodu ( Voditelj šetnje Vanja uz pumpu za vodu (“Železni Francek”) na Trnjanskoj strugi, iza zgrade HRT-a. [SMK 2021.]

Šetnju smo nastavili pješačkim asfaltiranim putem koji prema urbanističkim planovima prolazi zamišljenim nastavkom ulice Prisavlje (nekada Šetalište Marxa i Engelsa), uz rub jedne od preostalih zelenih oaza Trnja, područja između tog puta i savskog nasipa u kojem se nalaze mnogi vrtovi.

Zgrada Hrvatske radiotelevizije je jedan od najmarkantnijih objekata tog dijela Trnja. Gradnja je započeta 2. travnja 1975., a sa stalnim radom se započelo 1988. kada je počelo i eksperimentalno emitiranje trećeg TV programa(Tv i radio su prije toga radili ua neadekvatnim objektima U Dežmanovom prolazu i Šubićevoj ulici. Doba gradnje nove zgrade upamćeno je kao razdoblje velikih projekata, poput Konferencije Pokreta nesvrstanih u Colombu 1976. i Mediteranskih igara u Splitu 1979. Već od 1983. postupno se dijelovi programa i tehnike sele u novi Dom na Prisavlju. Od sportskih događaja osamdesetih ostali su upamćeni prijenosi natjecanja na Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu 1984. i Univerzijade u Zagrebu 1987.

Nakon HRT-a stižemo do ulice Trnjanski nasip koja označava ulazak u Staro Trnje, najstariji dio Trnja u kojem se još mogu opaziti ostaci seoskog karaktera toga dijela grada. Jedini veći tvornički pogon u tom dijelu Trnja bio je pogon Tvornice alata Jedinstvo u čijem se prostoru veću duži niz godina nalazi klub Močvara, jedno od vodećih alternativnih mjesta za izlazak u gradu Zagrebu. U doba najvećeg razvoja industrije poslije Drugog svjetskog rata tvornica Jedinstvo je bila i jedan od pokretača za izgradnju stambenog naselja Gajnice (više pročitajte ovdje).

Močvara svoj nastanak duguje Udruzi za razvoj kulture (URK) koja je osnovana 1995., a tokom 1997. i 1998. godine djeluje utorkom (tzv. Urktorak) u Klubu studenata filozofskog fakulteta “Rupa”. Taj program je tada, unatoč nepovoljnom terminu od 18 do 22 sata i oskudnim produkcijskim uvjetima, bio neko vrijeme jedini prostor u Zagrebu gdje su se mogli čuti koncerti mladih alternativnih rock bendova. Dana 16. travnja 1999. otvorena je Močvara, u prostoru preuređenog zapuštenog diskonta pića u Runjaninovoj ulici, koji je udruga iznajmila. Već slijedeće godine, 2000., Močvara se seli u sadašnji postor koji joj je dodijelio vlasnik prostora Grad Zagreb.

Šetnja se nastavila prolaskom preko betonske “stepenice” koja markira podzemnu trasu potoka, a zatim smo prošli ispod Mosta slobode (sagrađen 1959.) i uz sportske terene Društva za športsku rekreaciju Trnje (nekad Partizan Trnje, osnovan 1958.) nastavili hod ulicom Trnjanski nasip koja je u to doba bila zatvorena radi građevinskih radova.

Na ne osobito uočljivom mjestu uz tu ulicu (pored kućnog broja 50) nalazi se neugledan objekt Ustave Kuniščak u kojem se nalazi ustava kojom se regulira tok vode koja stiže podzemnim tokom potoka. U slučaju visoke vode Save ustava zatvara tok vode prema rijeci kako bi spriječila povratni tok  vode koji može uzrokovati poplavu u objektima uz potok prije ustave, a voda se skreće prema podzemnom toku otpadnih voda. Međutim, u slučajevima kao što je bio onaj 2020. kada je zbog jake kiše naglo ojačao tok potoka i naišao na zatvorenu ustavu (iako razina Save nije bila visoka)  tada je to uzrokovalo poplavu u mnogim objektima koji se nalaze uz podzemni tok potoka Kuniščak i njegovih pritoka (npr Kraljevca koji je prouzročio poplavu u Dječjoj bolnici Klaićeva i Tehnološkom fakultetu). Više o tom slučaju pročitajte OVDJE i OVDJE.

Nakon ustave šetnja je krenula prema svojoj završnoj točci, ušću potoka, koje se ne vidi sa savskoga nasipa međutim do njega vodi ugažena stazica koja se odvaja niz nasip kod odmorišta s pumpom za vodu kod prvih zgrada Savice. Razina vode Save je bila u doba šetnje vrlo niska tako da smo mogli ući u početak cijevi kojom inače teče voda Kuniščaka i u kojoj se tada nalazilo samo blato. A puno je ljepši prizor predstavljao pogled niz i uz Savu, na život rijeke i svjetla velegrada oko nje.

Ušće Kuniščaka u Savu u ljetnom sušnom periodu. [VR 2021.] Ušće Kuniščaka u Savu u ljetnom sušnom periodu. [VR 2021.]

Iako tokom šetnje niti u jednom trenutku nismo prošli nekom od ulica nazvanih po rijekama treba znati da se nekad na području Trnja nalazilo čak 67 ulica nazvanih po rijekama Hrvatske i okolnih krajeva (više o tome pogledajte u OVOM tekstu!). Zanimljivo je da prostorom Trnja u stvarnosti teku tek 4 stvarna potoka (Kraljevec i Kuniščak zapadno te Medveščak i Laščinčak istočno), sva 4 podzemnim trasama … ali, tu je i rijeka Sava!

Šetnju smo završili prigodnim razgovorom uz pivu u caffe baru “Ti i ja” u zgradi koja se nalazi na krajnjem zapadnom dijelu Savice. Kroz razgovor s vlasnikom čuli smo razne priče koje su vezane uz njegov lokal kojeg je otvorio u doba neposredno nakon gradnje te zgrade u kasnim 80-ima.

Mjesto završetka šetnje, kafić u najzapadnijoj zgradi Savice.. [SMK 2021.] Mjesto završetka šetnje, kafić u najzapadnijoj zgradi Savice.. [SMK 2021.]

(Vanja)

Vezani tekstovi:

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su sa zvjezdicom ( * )

Zgrade kompleksa Dječjeg doma na Selskoj cesti [GP 2016.]

Dječji dom “Antun Gustav Matoš”

Još od doba Drugog svjetskog rata na Selskoj cesti se nalazi i dječji dom. Dom

Povijest kuće na Novoj cesti 81 (1936.-2022.)

Tridesete godine 20. stoljeća bile su vrhunac razvoja i širenja Trešnjevke – od željezničke pruge
Interijer pivnice u Adžijinoj ulici (dok je još bila pod firmom "Medvedgrad") [VR]

Trešnjevačke (pivovare i…) pivnice

U doba Corona izolacije koja će trajati još tko zna koliko jedna od onih stvari

Tura kultura: Hrvatska radiotelevizija (HRT)

Posjet Hrvatskoj radioteleviziji (HRT) u sklopu akcije “Tura kultura” održan je 24.02.2023., a vodila ga
Okretište tramvaja i autobusni terminal Savski most "popločen" granitnim kockama [GP 2015.]

Trešnjevačka kaldrma

U doba urbanizacije Trešnjevke pred, za vrijeme i neposredno nakon Drugog svjetskog rata tek su
Niz skulptura u dvorištu Tehničkog muzeja (sdesna: Ivan Krstitelj Rabljanin, Faust Vrančić i Ruđer Bošković) [GP 2013.]

Trešnjevačke skulpture, fontane i spomen obilježja

Trešnjevka nije kvart koji bi bio poznat po umjetničkim djelima na njegovim prostorima, no možda
Detalj na crkvi Marije Pomoćnice u Omiškoj ulici [GP 2007.]

Crkve Trešnjevke

Na Trešnjevci se nalazi trinaest zanimljivih sakralnih objekata, saznajte nešto više o njima iz ovog
Ulični slivnik proizveden između dva svjetska rata u Ljevaonici Gajić u Selskoj cesti, snimljen pored parka u Zorkovačkoj ulici, Naselje Prve hrvatske štedionice [VR 2010.]

Trešnjevka na treći pogled

Svaki grad, selo, kvart, ulicu možete pojmiti i doživjeti na različite načine. Kada se bavite
1 2 3 53

Kategorije