Trešnjevački plac iz zraka 1980. [Zlatko Dermiček]

Trešnjevka na fotografijama Zlatka Dermičeka

11. 12. 2013.

U Galeriji Modulor Cekate-a 2007. godine je održana izložba fotografija autora Zlatka Dermičeka, pod nazivom TREŠNJEVKA KOJA NESTAJE.

Savsko kupalište 1980. [Zlatko Dermiček]

Zlatko Dermiček samostalni je fotograf/fotoreporter koji živi na području Trešnjevke. Na našu sreću i to je jedan od razloga zašto je Zlatko sve tamo od 80-ih fotoaparatom dokumentirao neke nama zanimljive lokacije.

Restauracija “Dvije lipe” na Trešnjevačkom trgu 1986. [Zlatko Dermiček]

Fotografije predstavljene na navedenoj izložbi komparirale su neke od trešnjevačkih lokaliteta snimljene davnih godina (sve od 1978.) i one snimljene netom prije postava izložbe, dakle godine 2007. koja je iz današnje perspektive također nama zanimljiva povijest.

Dječje igralište Kostelska/Zorkovačka s fontanom “Zodijak” 1979. [Zlatko Dermiček]
Dječje igralište Kostelska/Zorkovačka s fontanom “Zodijak” 2007. [Zlatko Dermiček]

Bilo bi zanimljivo njima pridružiti i današnju situaciju. Tako bismo dobili triptih ili navedene lokacije na vremenskoj lenti. Eto izazova za sve vas koji pratite stranicu!

Nova cesta 1986. [Zlatko Dermiček]
Nova cesta 2007. [Zlatko Dermiček]

Maša Štrbac, autorica teksta u katalogu izložbe kaže:

(…) svi ti slojevi grada danas postoje jedni uz druge, kao svjedoci svojeg vremena, kao jedan sloj u povijest razvoja ovog dijela grada.

Upravo njihovu ne baš „ miroljubivu koegzistenciju“ bilježi Zlatko Dermiček svojim objektivom i to ustrajno posljednjih 30 godina, od 1978. do danas. Izbor motiva otkriva duh šetača, bez nekog unaprijed ucrtanog plana…

(…) ova izložba nije fotografska studija urbaniteta, nego individualna, emotivna šetnja vlastitim kvartom…

(…) gledajući te fotografije slijepih ulica, s trošnim kućercima sljubljenim uz gigantske blokove, šetamo kroz povijest ovog grada, zapinjuću, spotičuću, ne tako glatku povijest, nego trnovitu, neizvjesnu… Inventarskim marom Dermiček dokumentira ovu začudnu „baštinu“ sa svim njenim apsurdima: kolodvor bez pruge, postolje bez spomenika, stratišta arhitekturnog booma, pomahnitalog kapitala koji bahato gazi sve pred sobom. I raslinje, divlje i neobuzdano granje i žilavi korov, ravnopravni su protagonisti te borbe za opstanak, opkoljavajući napuštene nastambe…

(…) kako vrijedna postaju ta slikovna svjedočanstva, ponekad rijetka, posljednja utočišta naših sjećanja, memorije ovog grada!

(Saša)