Stambena zgrada u Zorkovačkoj

Stambena zgrada u Zorkovačkoj Stambena zgrada u Zorkovačkoj ulici [VR 2013.]

U novim društveno-ekonomskim uvjetima nakon Drugog svjetskog rata Trešnjevka postaje područje za nove urbanističke izazove, u skladu s tada dominantnim konceptom modernog urbanizma. Izdvojeni stambeni neboderi i višestambena kolektivna izgradnja trebali su zamijeniti stanovanje u obiteljskim kućama. Novi Generalni planovi omogućili su obnovu i postupnu dogradnju u mjerilu okolnog prostora i u kontinuitetu postojećih vrijednosti. Sredinom šezdesetih godina, masivni slobodnostojeći betonski objekt izdigao se nad obiteljskim jednokatnicama naselja Prve hrvatske štedionice. Višestambena zgrada Lađa, kako su je odmah Trešnjevčani nazvali, svojim velikim mjerilom doslovno je uronila u more dvostrešnih krovova. Smjestivši se u Zorkovačkoj ulici, neposredno uz javni park, dječje igralište i Zemljakovu osnovnu školu, postala je svojevrsna obrambena zona između pitomog stambenog naselja i sjevernog tvorničkog pogona „Nikola Tesla“. Višestambena zgrada, kao i svi javni i industrijski sadržaji uz Selsku i Krapinsku ulicu, izgrađeni su na sjeverozapadnom području cjeline naselja Prve hrvatske štedionice koja nikada nije realizirana. Na mjestu planirane višestambene zgrade još uvijek su postojale prizemnice s obradivim zemljištem koje su porušene radi njene izgradnje. Nasuprot okolnim parcelama na kojima su smještene zgrade snažnije uloge u gradu poput crkve, škola i dječjeg vrtića, baroknu prostornost koju je dobila višestambena zgrada, smještena uz prostranu neizgrađenu površinu javnog parka, arhitekti Branko Raos i Slavko Jelinek morali su opravdati arhitekturom unutar strogo zadanih urbanističkih parametara.

"Zgrada" u Zorkovačkoj pored parka [GP 2014.]
“Zgrada” u Zorkovačkoj pored parka [GP 2014.]

Ova osmerokatnica, građena za tzv. “Vojnu poštu” (za tadašnja “vojna lica”) 1964. godine, sastoji se od djelomično prohodnog prizemlja, osam stambenih katova te ravnog prohodnog krova na kojem su smješteni i stambeni i zajednički prostori. S obzirom na kontekst lokacije (dječje igralište, osnovna škola), arhitektima je bilo zadano smjestiti u prizemlje manji dječji vrtić (danas wellness centar) te opskrbni centar budući da planirani na javnoj parkovnoj površini ispred zgrade na sreću nije realiziran. Osim zadanih, u prizemlju su planirani i prostori kućnog predstavnika, prostor za dječja kolica te odlaganja bicikala, trafostanica, dvije kotlovnice, prostor za odlaganje otpada te dva ulazna prostora smještena u izbačenim boksovima odignutim od terena. Funkcionalno i inovativno projektiran te obostrano orijentiran trosobni stan od oko 75 kvadratnih metara ponavlja se u šest zrcalnih parova jednako na svih osam stambenih katova. Budući da je bila dozvoljena izgradnja devet etaža, zadnja je planirana kao zajednička terasa na kojoj arhitekti domišljato organiziraju po dva stana (atelijerske penthouse-e) oko svake jezgre te zajedničke praonice i sušionice rublja. Idealna orijentacija zgrade sjever-jug omogućila je organizaciju jezgri sa stubištem i liftovima te sjevernim otvorenim galerijama za pristup stanovima. Na sjevernoj strani stana, uz ulaz smještene su gospodarske prostorije: vjetrobran, predsoblje, kuhinja, izba, kupaonica i garderoba. To omogućava maksimalnu otvorenost dnevnog boravka te dvije spavaće sobe preko lođa direktno prema jugu. U organizaciji stana vidljiva je paralela sa Strižićevim tipskim obiteljskim kućama neposrednog naselja. Stambena ulica postaje galerija, a dnevni boravak i spavaće sobe orijentirane ozelenjenom dvorištu okreću se lođama i javnom parku. O visokom stupnju životnog standarda svjedoče i ugradbeni ormari te izvedene instalacije poput centralnog grijanja i interfona koje tada nisu bile uobičajene za kolektivnu stanogradnju.

Nacrt stambene zgrade u Zorkovačkoj ulici
Nacrt stambene zgrade u Zorkovačkoj ulici

Vidljivi konstruktivni sistem nosivih stupova u prizemlju te maksimalna ostakljenost zajedničkih prostorija, dugih poteza ograda stambenih lođa te vertikalnih i horizontalnih komunikacija dočarava prozračnost i dojam lebdenja zgrade. Bjelinu čiste betonske plohe nekada je oživljavao kolaž žarkih fasadnih boja. Južne osunačane plohe podgleda lođa i uvučene plohe fasade bile su obojane svijetloplavim odnosno sivim tonovima, a sjeverne hladne plohe zagrijane su bile svijetložutim podgledima lođa i crvenim uvučenim fasadama. Krunu Lađe čini visoki krovni vijenac perforiran otvorima različitog ritma, oblika i veličina iza kojih se krije zajednička otvorena paluba s koje se pruža izuzetan pogled na cijelo naselje i okolicu.

Tabla izvođača radova na zgradi u Zorkovačkoj ulici [GP 2014.]
Tabla izvođača radova na zgradi u Zorkovačkoj ulici [GP 2014.]

Može se ustanoviti da su autori, uz naravno vlastito iskustvo, u oblikovanje pročelja i projektiranje stana simbolično pretočili mnoge iščitane elemente neposrednog Strižićevog stambenog naselja u kojem su djelovali dominantnom intervencijom: dugi stambeni nizovi, inventivnost organizacije i opremljenost stambene jedinice, visok postotak zelenila, dječji sadržaji, ritmičnost i prozračnost naselja postignuta humanim odnosom čovjeka, arhitekture i širine prometnih poteza, higijenska osvještenost i visoki standard življanja. S centralnom pozicijom naselja, koju je dobila i zadržala javna zelena površina, sada elegantna longitudinalna tanka prizma formira nerazdvojivu cjelinu te novu oblikovnu i prostornu vrijednost. Kao takva zgrada je prepoznata i upisana u Registar nepokretnih kulturnih dobara Grada Zagreba.

(Konstantina)

Arhiv i literatura:

  • Državni arhiv u Zagrebu, Opatička 29
  • Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode: Galerija nepokretnih kulturnih dobara Grada Zagreba: http://www1.zagreb.hr/galerijakd.nsf/PGW?OpenPage
  • Margaretić Urlić, Renata: monografija „Slavko Jelinek“, Udruženja hrvatskih arhitekata, 2009.

Vezani tekstovi:

 

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su sa zvjezdicom ( * )