Gradske kuće kasarnskog tipa – Meršićeva ulica (1921.-1925.)

Najstarije naselje gradske socijalne izgradnje na Trešnjevci (i jedno od najstarijih u Zagrebu uopće) ono je u bloku Selska-Zagorska-Meršićeva. Riječ je o gradskim kućama “kasarnskog tipa” (to ime nose zbog svojeg izgleda), malo većeg komfora od onih najmanjih, zato što su bile građene za gradske činovnike. U tom bloku, tada još na rubu grada i bez komunalne infrastrukture sagrađeno je 13 dvokatnih kuća s jednosobnim stanovima od po 45 m2 te dvosobnim stanovima od po 57 m2 (stanovi su imali WC-e, ali nisu imali kupaone). Dvije zgrade uz Selsku cestu bile su nešto luksuznije, s većim stanovima i ukrašenije.

Detalj “gradske kuće” u Meršićevoj ulici [VR 2014.]

Nešto kasnije, 1924., unutar bloka su dograđene još 4 prizemne kuće “vagonskog tipa” (slične onima kakve su koju godinu kasnije građene u Naselju Istrana i invalida ili pak na Laščinščaku) s po ukupno 20 stanova od po 25 m2 za deložirce. Sve zajedno to je bilo 156 stanova u zgradama te 80 u malim kućama. Nacrte su potpisali Karlo Vajda i Ivan Zemljak u ime Gradskog građevnog odsjeka, radove je vodio inženjer Šivak, a nacrte baraka crtao D. Bösenbacher.

Što reći o današnjem trenutku ovog bloka?

U jednom dijelu bloka smješten je Đački dom, koji obilježava čitav jugozapadni dio (unutar dijela dvorišta je smješteno i igralište). Preostale zgrade su u relativno dobrom stanju, niti posebno ruinirane, niti posebno obnavljane… dok su kuće unutar dvorišta očito dobru klasu niže na ljestvici životnog standarda. Nisu tako ruinirane kao recimo one na Laščinščaku, ali čini se da nude tek minimum uvjeta za život, a u njima žive pretežno stariji ljudi. Prateći objekti (WC-i, drvarnice) su na rubu rušenja, vjerojatno se čeka da se sruše sami od sebe kako bi netko poduzeo neku akciju …

Drvarnice kompleksa socijalnih stanova u Meršićevoj ulici [VR 2014.]

Od jednog od stanara dvorišnih zgrada saznali smo da se već dugi niz godina govori o njihovom rušenju. Već za vrijeme građenja “ciglastog” nebodera na Selskoj cesti obećavani su im stanovi u njemu, čak su potpisani i ugovori, no obećanja su se izjalovila. Stanovi su u većinskom gradskom vlasništvu tj. više od 50% i služe, čini se, kao odskočna daska za POS-ove stanove pa se često u njih provaljuje. Kako netko odseli, za koju noć već je novi stanar s obitelji u praznom stanu.

Veliki problem stanarima dvorišnih zgrada čine vodovodne i kanalizacijske instalacije. Po jedan vodomjer opslužuje svake dvije zgrade. U počecima, kada nije bilo vodovoda u stanovima, nego su slavine za vodu bile samo na dvorištu, to je bilo koliko-toliko u redu, pogotovo jer je cijena vode tada bila niska. No, sada kada svaki stan ima svoju vodovodni priključak, od vodomjera do stanova je splet cijevi od preko 250 m, koje svako malo pucaju pa su računi za vodu vrlo visoki. Često dolazi i do onečišćenja jer su i kanalizacijske instalacije stare pa i one pucaju. Isto tako, dvorišni WC-i su još u upotrebi. Građeni su tako da na jedan WC ide po 4-5 obitelji (pripadajućih stanova) i koriste ih stanari onih stanova koji nisu ugradili svoj vlastiti WC.

Zanimljivost: Za vrijeme drugog svjetskog rata te su barake bile njemačke konjušnjice – svaki konj je imao svoj stan!

(Vanja)

Literatura:

• Darja Radović Mahečić, “Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba”, naklada Horetzky, 2002.
• komentar Baraka man-a sa posta o Gradskim kućama kasarnskog tipa na blogu Nepoznati Zagreb

Vezani tekstovi:

• Naselje Istrana i invalida
• Naselje Prve hrvatske štedionice
• Naselje Prve hrvatske štedionice – opširnije
• Zapadni kolodvor

Zanimljive poveznice:

• tekst o Činovničkoj koloniji na Gogoljinu brijegu na blogu Nepoznati Zagreb
• tekst o naselju Laščinščak na blogu Nepoznati Zagreb 

 

Ulica Mate Meršića