Pilar iza Trešnjevačkog placa [VR 2014.]

Pripreme za zimu

Nekada su Trešnjevčani morali obaviti opsežne pripreme za zimu pa su to postali gotovo povijesno definirani obredi. Među ostalim su to kiseljenje zelja i repe, kolinje i sušenje mesa i kobasica, ali i nabavka ogrjeva. Drva i ugljen su tada bili jedini izvor topline, ali i nužno sredstvo za kuhanje jela i pranje veša. Zima je zahtijevala veće zalihe jer se peć tada gotovo nije gasila cijeli dan, jer je trebalo zagrijati prostor u kojem se boravilo preko dana. Tada se spavaće sobe uglavnom nisu zagrijavale.

Drvima i ugljenom Trešnjevčani su se snabdijevali u Klanječkoj ulici na skladištu Šume, poduzeća za trgovinu ogrjevom i građevinskim materijalom. Tu su u redu uz rub makadamske ceste čekali foringaši, kočijaši koji su obično s parom konja i furgonom (zaprežna kola za prevoz komadnog tereta) tj. kolima sa platoom, prevozili drva koja su slagali između željeznog ‘U’-profila širine otvora 1 m čime su lako dobili mjeru 1 kubnog metra drva. Drugačija vrsta kola trapeznog profila s drvenim visokim stranicama i sadržajem dva kubika prevozila su rasuti teret – ugljen, šljunak ili pijesak. Prosječno kućanstvo kupovalo je 5–6 metara drva i 2–3 tone ugljena. Najtraženija vrsta drva je bila bukva zbog svoje čvrste strukture koja gori polakše i daje veću toplinu od mekog brzogorećeg drva. Prodavale su se dvije vrste ugljena, kameni ugljen koji je čvrst i dugo polagano gori te ugljen iz okolnih zagorskih ugljenokopa koji je bio pun prašine i slabo je grijao.

Zaprežna kola s platformom za krupne terete i drva – furgon [TD?]

(Zaprežna) kola za rasuti teret bila su zatvorena sa svih strana i s kosim stranicama zbog brzog istovara. Podizanjem stranice sav bi se teret u trenu rasuo na tlo.

Zaprežna kola za rasuti teret

Obično su uz prijevoznike, tu u Klanječkoj, čekali i pilari sa svojim pilama kako bi se, ako ih angažirate, odmah za furgonom odvezli do vaše kuće i ispilili drva.

Samovozna pila uz stovarište drva [PZ 2013.]

Sve su to bili strojevi s dizel motorom čiji se pogon prebacivao remenom s remenice motora na pilu ili pogon kotača pa su tim pilama mogli voziti ulicama do mjesta gdje je trebalo piliti drva. Od tuda i šatrovački izraz “Imaš dobru pilu” pri tom misleći na automobil.

Sjećam se da su kružne pile često pucale pa je pilar kod sebe imao nekoliko rezervnih traka pila, a one popucale trebalo je kod kuće zavariti i tako pilu ponovno staviti u funkciju. Također su na samoj radnoj površini pile imali jedan željezni žlijeb u koji se ubacila pila sa zubima prema gore, kako bi ih pilar brusom ili turpijom mogao naoštriti.

Samovozna pila u Stubičkoj ulici [VT 2007.]

Mi na Pongračevu imali smo svog pilara, gospodina Kirina, koji je stanovao u Puljskoj ulici odmah do raskršća s Baštijanovom ulicom. Njega su svi Pongračevci obavezno angažirali jer je dobro radio svoj posao, tj. nije rezao prevelike klade pa su se one mogle fino ubaciti u peć.

Ispiljena drva unosila su se u šupe ili podrume, klade su se slagale nešto iznad poda na dasku kako bi se sačuvale od vlage. Kad su drva bila unesena pobralo se trešće i iverje koje je ostalo nakon piljenja, a koristilo se za potpalu. Pokupila bi se i pilovina jer se i ona mogla koristiti uz ugljen.

Ugljen se s ulice, gdje su ga istresli iz kola podizanjem stranice sanduka, unosio u prostor za spremanje pletenim košarama od šiblja. Tako košaru po košaru dok dvije tone nisu uredno bile spremljene.

Kad je sve bili pospremljeno moglo se mirno očekivati zagrebačka zima koja je znala biti itekako huda.

Zanimljivo je primijetiti da su se neka od mjesta za prodaju drva održala sve do današnjih dana – na području Trešnjevke se ulični prodavači drva za ogrjev i pilari već desetljećima skupljaju na uglu Nove ceste i Ulice grada Vukovara, neposredno uz Trešnjevački plac. A drugo mjesto za prodaju ogrjeva, već spomenuto skladište u Klanječkoj, također se nije puno promijenilo posljednjih desetljeća osim što se ugljen više ne dovozi željeznicom, a i količine koje se tamo mogu naći su zanemarive.

U ostatku grada jedina dva mjesta na kojima je još moguće pronaći kamionsku prodaju drva i pilare su Heinzelova ulica kod željezničkog nadvožnjaka te neimenovana čistina u Dubravi nešto prije bivše “Name”, na zapadnom kraju Ulice Hrvatskog proljeća.

(Penzić / Vanja)