Željeznički kompleks Južnog kolodvora

Željeznica i Trešnjevka

Život Trešnjevke je umnogome određen željeznicom još od njenih prapočetaka i razumijevanje promjena koje su se dešavale željezničkom sustavu Zagreba tokom posljednjih 160 godina bitno pomaže pri razumijevanju razvoja Trešnjevke kroz taj poduži vremenski period.

01.10.1862. godine otvorena je prvom vožnjom željeznička pruga Zidani Most-Zagreb-Sisak. Vlak je tih dana zavidnom brzinom povezivao Zagreb sa ta dva i danas važna željeznička odredišta – do Zidanog mosta trebalo je samo 1 sat i 24 minute (manje nego danas!), a do Siska 1 sat i 31 minutu. Na priloženoj kopiji može se vidjeti prvi željeznički vozni red.

Prvi vozni red pruge Zidani Most – Zagreb – Sisak iz 1862. godine

Tokom izrade projekta pruge vodilo se računa o tome da pruga ne presijeca tadašnje važne komunikacije, Ilicu (kao glavnu vezu prema zapadu) te Savsku cestu (kao glavnu komunikaciju prema jugu) te je njen tadašnji i sadašnji položaj određen tim zahtjevom. Do tada samo za poljoprivredu korišteno područje Trešnjevke je dolaskom pruge postalo odjednom vrlo atraktivno za izgradnju svih sadržaja za koje je važna željeznica – prvenstveno skladišta i industrije, ali i vojnih objekata (Rudolfova vojarna pored Zapadnog kolodvora, vojarne na Črnomercu, konjička i pješačka vojarna u Selskoj cesti). U sklopu takvog razvoja Trešnjevke kao logična se posljedica nametnula i izgradnja stanova namijenjenih radništvu koji su u planovima prisutni još od druge polovice 19. stoljeća na krajnjem sjeverozapadnom dijelu (oko današnje Adžijine), a u praksi izvedeni od 1920. godine kroz pojedinačna naselja.

Današnji Zapadni kolodvor je osam godina bio jedini zagrebački kolodvor službenog naziva Zagreb južni kolodvor. U to doba je koldovor imao šest kolosijeka (kao i danas), uz staničnu zgradu su bile izgrađene i ložionica i priručne servisne radionice te restauracija s otvorenim dvorištem (istočna strana kolodvora). U zgradi kolodvora je bila smještena i pošta, preteča današnje pošte kod Glavnog kolodvora.

Prijamna zgrada Južnog kolodvora 1915. godine

Željeznička kompozicija na “novosagrađenom” željezničkom mostu preko Save

01.06.1865. godine je dovršen i odvojak pruge do Karlovca, a 04.01.1870. je puštena u promet i pruga od Zakanyja (veza prema Budimpešti) preko Koprivnice do Zagreba. te godine je sagrađen i Zagrebački državni kolodvor (na mjestu današnjeg Glavnog kolodvora), no sve do 1892. godine je to bila tek sporedna stanica s tri kolosijeka i svi vlakovi su prije polaska ka svome odredištu stajali i u Južnom kolodvoru koji je i nadalje bila glavna zagrebačka postaja.

Razvoj željezničke mreže u Hrvatskoj između 1862. i 1897. godine

23.10.1873. je produžena pruga sve do Rijeke i napokon je 1892. godine sagrađen današnji Glavni kolodvor koji je tada postao glavni željeznički putnički čvor grada. Prijašnji Južni kolodvor je 1924. godine, nakon podržavljenja željeznica u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji preimenovan u Kolodvor Sava da bi 1943. godine dobio svoje sadašnje ime Zagreb Zapadni kolodvor.

Što se života Trešnjevke tiče, Magazinska cesta je prva trešnjevačka cesta koja je imenom spomenuta na nakom planu grada, netom nakon izgradnje željeznice. Samo ime odaje da su se u njoj nalazila prvenstveno skladišta od kojih se dio zadržao sve do danas. Nova cesta (na najstarijim kartama nazvana i Cesta 14) je služila kao najkraći put do željeznice za stanovnike Horvata i ostalih naselja sjeverno od Save, a južno od željeznice.

1920. godine je sagrađen teretni dio zagrebačkog Zapadnog kolodvora na predjelu oko Črnomerca i time je Zapadni koldovor prepušten samo putničkom prometu.

1930. godine je dovršen prvi željeznički nadvožnjak, preko Adžijine ceste, zato što je željeznica sprečavala vezu grada i Trešnjevke. 1932. godine su sagrađeni i nadvožnjaci iznad Savske, a 1935., radi izgradnje tramvajske pruge, i nadvožnjak preko Tratinske te preko tadašnje Varaždinske (sada Vukovarske), čime je Trešnjevka postala puno bolje povezana s centrom grada (za razliku od recimo trnja koje je i dan danas odijeljeno od centra. Neke od inicijativa (vidi preslike!) su razmatrale razne varijante izdvajanja željezničkog prometa iz centra grada što bi umnogome promijenilo i položaj Trešnjevke, spojilo s centrom… no, one nikad nisu provedene.

03.12.1939. Pušten je u promet i novi željeznički most preko Save u sklopu kojeg je izgrađen i nadvožnjak preko Nove ceste i Savske ceste čime je Trešnjevka dobila svoje sadašnje lice koje se vidi iz vlakova. Naknadne izmjene su se dogodile samo na prijelazu pruge preko poslije Drugog svjetskog rata izgrađenog „Autoputa“ (Zagrebačke avenije), dok se tek trebaju desiti dugo vremena najavljivane promjene sa izgradnjom stajališta na Ulici grada Vukovara i kod Savskog mosta (zajedno sa novim autobusnim terminalom) te produživanjem Šarengradske što bi uzrokovalo prebacivanje glavnine prometa na trešnjevačku stranu pruge u sada prazan koridor na kojem se nalazi samo zapušteni željeznički rasadnik, dok bi Savska cesta služila za promet tramvaja te biciklistički promet.

Željeznički rasadnik na Gagarinovom šetalištu (sada potpuno napušten!) [GP 2012.]

Zanimljivosti vezane uz željeznicu i Trešnjevku:

• • Na rubovima Trešnjevke se nalaze dvije od tri željezničke rampe na javnim cestovnim prijelazima (Zapadni kolodvor, Vodovodna), jedini preostali je na Sokolskoj ulici u Kustošiji.
  • Posljednja parnjača napustila je redovnu službu na zagrebačkim kolodvorima 1976. godine! (podatak iz knjige “Tempus fugit – povijest turizma u Zagrebu” autora Borisa Vukonića)

(Vanja)

Vezani tekstovi:

• • • Samoborček
    • Željeznički kolosijek Črnomerec-Prečko
    • Željezničarske kuće (Magazinska cesta)
    • Osvojen najviši vrh Trešnjevke!

Zanimljive poveznice:

• • • Tekst na blogu Nepoznati Zagreb: “Posljednji mohikanci pružnih prijelaza”
    • Znanstveni rad Snješke Knežević “Regulatorna osnova Milana Lenucija za područje od željezničke pruge do Save”

U tekstu su korištene informacije sadržane u zborniku radova povodom znanstvenog skupa „140 godina željeznice u Zagrebu“ izdanog 2003. godine i to prvenstveno iz radova prof dr. Mire Kolar, „Uključivanje Zagreba u željezničku mrežu Europe 1862. godine“, prof. Helen Binijevac „Izgradnja pruge Zidani Most – Zagreb – Sisak kao početak razvoja zagrebačkog željezničkog čvorišta te Dr. sc. Mirele Slukan Alić „Željeznička pruga i kolodvori u regulacijskim osnovama grada Zagreba“. Ilustracije su također preuzete iz istoga zbornika.

 

10000, Zagreb, Croatia

10000, Zagreb, Croatia