Zapadni kolodvor
Zapadni kolodvor je najstariji zagrebački kolodvor.
Zapadni kolodvor je već 36 godina, od ukidanja Samoborčeka, jedina trešnjevačka željeznička stanica, a oduvijek je bila jedina željeznička stanica na pruzi normalnog kolosijeka.
Zapadni kolodvor se pruža cijelom sjevernom granicom Trešnjevke, a željeznička pruga zbog koje je Zapadni kolodvor i nastao, uz rijeku Savu predstavlje najvažniji faktor oblikovanja Trešnjevke i njezine povijesti.
Zapadni kolodvor je više nego zavrijedio svoj tekst u ovoj zbirci.
Dana 01.10.1862. otvorena je pruga Zidani Most-Zagreb-Sisak, a zagrebački putnici su vlakove dočekivali na Zapadnom kolodvoru koji se u to doba zvao Zagreb južni kolodvor. Njegov položaj podalje od centra (u doba njegove gradnje on se nalazio na krajnjoj gradskoj periferiji) posljedica je izričite želje grada i vlasnika Željeznice da sadržaji koji su se tada vezali uz željeznicu, industrija i vojska, budu podalje od stambenog dijela grada.
Uz zgradu koja se nije puno promijenila od vremena gradnje sagrađene su još i ložionica, okretnica lokomotiva (vidljiva još i danas u blizini Vodovodne ulice), priručna radionica, vodovodna postaja te stambena zgrada za željezničke službenike. U zgradi se nalazila i kolodvorska gostionica čija se terasa nalazila s istočne strane stanične zgrade. U sklopu kolodvora su uz prugu sagrađene i dodatne kuće za željezničke radnike koje i dan danas postoje i vjerojatni su najstariji objekti koji se nalaze na tlu Trešnjevke. Što se prometnog dijela tiče, kolodvor je imao šest prolaznih kolosijeka, točno toliko koliko ih ima i danas (iako neki od njih više nisu u upotrebi).
Željeznički kompleks Južnog kolodvora
Period nakon puštanja željeznice u pogon koincidirao je s periodom kada se gradsko sajmište nalazilo na mjestu današnjeg HNK (1866.-1891.) i u to vrijeme je težište razvoja grada bilo upravo na području između centra grada i Zapadnog kolodvora te oko njega. Tada su sagrađeni prvi industrijski pogoni i skladišta s trešnjevačke strane, a formirane su i Magazinska cesta kao prometnica koja prati prugu s južne strane te Nova cesta kao najkraća veza kolodvora sa selom Horvati i Savskim mostom.
Dana 04.01.1870. puštena je u promet pruga do mađarskog Zakanya koja je naknadno produžena na jug do Karlovca, a potom i Rijeke. U pripremama za taj novi prometni pravac sagrađen je i drugi gradski kolodvor, Zagreb državni kolodvor (Zagreb MAV), no on je u to doba bio tek neugledna kućica uz koji su bila tri kolosijeka, dok su svi vlakovi stajali i na Zapadnom kolodvoru kao glavnoj gradskoj postaji.
Godine 1892. došlo je do promjena u gradskoj željezničkoj hijerarhiji jer je te godine otvoren novosagrađeni kolodvor, Zagreb glavni kolodvor, koji je preuzeo glavnu ulogu u gradskom željezničkom prometu.
Nakon toga, 16.01.1901. otvorena je i uskotračna pruga do Samobora, poznati Samoborček, s polaznim kolodvorom u današnjoj Adžijinoj ulici. Oba kolodvora bila su povezana kolosijekom u cilju pretovara robe kod skladišta Zapadnog kolodvora u vagone Samoborčeka. Taj je spojni kolosijek ukinut 1962. kada je izgrađen novi kolodvor Samoborčeka. Tragovi tog kolosijeka su vidljivi još i danas, po njemu vodi prilazna cesta spomenutim željezničarskim kućama Magazinske ceste / Jagićeve ulice.
Godine 1920. godine otvara se teretna (i ranžirna) željeznička stanica Črnomerec koja se nastavlja na Zapadni kolodvor, a nešto kasnije, između 1923. i 1932. otvara se i Istočni kolodvor (kod Heinzelove ulice). Ta će dva kolodvora nositi sav zagrebački teretni promet do 1978. godine kada se otvara Ranžirni kolodvor kod Buzina i preuzima velik dio teretnog prometa. Posljednjih godina je stanica Črnomerec priključena Zapadnom kolodvoru koji se pruža sve do Zagrebačke ceste odnosno krajnjeg sjeverozapadnog ugla Trešnjevke.
Zapadni prilaz području Zapadnog kolodvora [VR 2015.]
Nakon gradnje teretnog kolodvora Črnomerec planirana je i rekonstrukcija i proširenje Zapadnog kolodvora, a projekt je napravio arhitekt Josip Costaperavia. No, radovi nisu nikad ni započeli.
Godine 1924. podržavljene su sve željezničke pruge, a Zapadni kolodvor je preimenovan u željezničku stanicu Zagreb Sava. To mu je ime ostalo do 1943. kada mu je dano današnje ime.
Tokom Drugog svjetskog rata sagrađen je i drugi kolosijek između Zidanog mosta i Zagreba, dok je 1972. provedena eletrifikacija pruge izmjeničnom strujom te su iz upotrebe povučene parnjače (parne lokomotive).
Kako je tokom svih tih desetljeća Zapadni kolodvor predstavljao veliku prometnu barijeru između Trešnjevke i sjevernijih dijelova grada već su se dugo pojavljivali prijedlozi za podizanje pruge na stupove (kao što je već učinjeno u istočnom dijelu grada, između Držićeve i Borongaja 1970.) ili ukapanje pruge pod zemlju. S druge strane, planirana je i izgradnja podvožnjaka koji bi povezivao Hanuševu ulicu s Magazinskom cestom uz prilaze kolodvorskim kolosijecima. Niti jedan od tih projekata nije ni blizu realizacije, a građani se snalaze prelazeći kolosijeke usprkos zabrani te pronalaženjem rupa u zidu kojim je Zapadni kolodvor ograđen prema jugu (vidi poseban tekst o tom zidu).
U budućnosti se planira i izgradnja dva nova kolosijeka na trasi od Zapadnog kolodvora prema zapadu koji bi preuzeli gradski/prigradski željeznički promet, a u sklopu tih promjena bi Trešnjevka mogla dobiti i još poneku željezničku stanicu (planirane su stanice kod Ulice grada Vukovara i Savskog mosta na južnom kraju pruge) pa bi time Zapadni kolodvor izgubio monopol na predstavljanje Trešnjevke u željezničkoj mreži.
Na kraju treba spomenuti da se od Zapadnog kolodvora (njegovog teretnog dijela nekada zvanog TK Črnomerec) odvajaju svi industrijski kolosijeci koji su nekad vodili Trešnjevkom, a sada su izvan upotrebe (osim kolosijeka za Toplanu): kolosijek za kasarnu Prečko, Končar te Ferimport. Sa sjeverne strane, od Zapadnog kolodvora su se nekad odvajali kolosijeci za Franck i Ciglane Zagreb, no i oni već dugo nisu u funkciji i većim dijelom ne postoje.
Teretni dio Zapadnog kolodvora [VR 2015.]
(Vanja)
Literatura:
- Prof. dr. Mira Kolar: “Uključivanje Zagreba u željezničku mrežu Europe 1862. godine”
- Prof. Helena Bunijevac: “Izgradnja pruge Zidani Most – Zagreb – Sisak kao početak razvoja zagrebačkog željezničkog čvorišta”
- Dr. sc. Mirela Slukan Altić: “Željeznička pruga i kolodvori u regulacijskim osnovama grada Zagreba”
(sva tri rada se nalaze u Zborniku znanstvenog skupa “140 godina željeznice u Zagrebu, 1862.-2002.” otkuda su prenesene i neke fotografije)
Vezani tekstovi:
- Željeznica i Trešnjevka
- Željezničarske kuće (Magazinska ulica)
- Rampe Trešnjevke
- Samoborček
- “Bu se vrnul Samoborček”
- Najduži trešnjevački zid: Južna strana Zapadnog kolodvora
Zanimljive poveznice:
Ostavi komentar