Larisa Čišić: Trešnjevačka gmajna na području Trešnjevačkog trga – studentski rad Skica uz studentski rad “Preobrazba grada – središte Trešnjevke” [LČ 2015.]

Larisa Čišić: Trešnjevačka gmajna na području Trešnjevačkog trga – studentski rad

Prostor koji društvo stvara u vremenu može biti određen fizički i simbolički. Javni prostor važan je zbog toga što pruža mogućnost druženja, dijeljenja prostora/vremena/interesa/memorije s drugima te čini temelj solidarnosti, integracije, razumijevanja i tolerancije u heterogenom urbanom prostoru (društvenom i fizičkom). Jedan od najranijih primjera javnih prostora su gemajde* gdje su seljaci mogli dovoditi stoku na slobodnu ispašu.
_____________________________
*Gemajda ili gmajna je oblik zajedničkog vlasništva. U engleskom jeziku rabi se izraz Commons (Open Spaces and Footpaths Preservation Society). U dijelu Hrvatske koji je pripadao Zemljama Krune sv. Stjepana ili Cislajtaniji prava kolektivna vlasništva nad zemljom okončana su 1913. Sva kolektivno posjedovana zemljišta (gemajde, gmajne, pasišta, komuni, muše ili podržavljene šume) bila su u vlasništvu države, općine ili grada. Na tim površinama seljaci su primjerice imali pravo na zajedničku ispašu ili skupljanje drva.

A kako se mi danas socijaliziramo?

Na prostoru središta Trešnjevke nalazi se prostorom najveća zagrebačka tržnica i drugi najveći trg u Zagrebu. Simbolična vrijednost tog prostora je neosporno jaka (ideja korisnika o prostoru, sjećanja – povijesno se ništa nije bitno mijenjalo od 1930-ih). Fizička vrijednost umanjena je na štetu korisnika zbog granica unutar prostora koji više nije jedinstven, nastalima zbog privatnih interesa, što je čest slučaj s javnim prostorima u Zagrebu i što ugrožava sliku grada. Javne parcele daju se u zakup privatnicima, a privatne se preizgrađuju — kapital pokreće sve!

Kolaž uz studentski rad "Preobrazba grada - središte Trešnjevke" [LČ 2015.]
Kolaž uz studentski rad “Preobrazba grada – središte Trešnjevke” [LČ 2015.]

Predlaže se ideja jedinstvenog prostora koji se sastoji od “otoka”, prostora sadržaja i aktivnosti te mjesta slobodnog kretanja za socijalizaciju. Tradicionalna izgradnja nije zamijenjena blještavim fasadama na preizgrađenoj parceli već je u suživotu s integralnim rješenjem (mikroambijenti). Takvo rješenje zahtijeva i integralni pristup parcelaciji, prostor središta Trešnjevke postaje jedinstvena parcela tržne namjene na kojoj se kao “otoci” pojavljuju podnamjene. Takav oblik kontroliranog vlasništva spriječava ponovno stvaranje granica u prostoru te ispunjava puni potencijal javnog prostora kroz integralno korištenje. Navedeno bi se moglo ostvariti na način da fizičke osobe kao vlasnici pojedinih parcela iste prodaju Gradu, a da se pravnim aktom njima kao i njihovim nasljednicima omogući neograničeno korištenje objekata koji se nalaze na predmetnim parcelama (kuća, zgrada) te koji su neodvojivo povezani sa njima. Na taj bi se način, odnosno realizacijom takvih pravnih poslova te posljedičnim sređivanjem zemljišno-knjižnog stanja putem parcelizacije te reguliranjem pitanja (su)vlasništva, kumulativno ostvarila dva naizgled nespojiva cilja, a to su očuvanje i privatnog i javnog interesa.

Rad je izrađen na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pod nadzorom voditelja prof. dr. sc. Krunoslava Šmita te asistentice Ivane Šajn.

(Larisa Čišić)

Cjelokupni rad u pdf-formatu, s kompletnim tekstom i nizom ilustracija, možete preuzeti ovdje.

Vezani tekstovi:

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su sa zvjezdicom ( * )

Kategorije