Krapinska ulica
Krapinska je ulica dugo godina bila tek slijepi ulaz u Naselje Prve hrvatske štedionice i pristup poduzeću Nikola Tesla… sve do 1998. godine kada je produžena sve do Selske ceste, uređeni su joj nogostupi, s istočne strane je dobila jednu od najljepših pješačkih staza na Trešnjevci koja vijuga između stabala, a sa zapadne jednu od prvih pravih biciklističkih staza u gradu.
Tvornica “Ericsson Nikola Tesla” [VR 2013.]
Posljednjih godina je Krapinska važna prometna karika na putu s istoka prema sjeverozapadu grada kao logični nastavak ulice grada Vukovara kojom se njen promet prelijeva prema Ilici, Svetom duhu, Zagorskoj ulici. I obratno, prema istoku.
Od povijesnih činjenica uz Krapinsku se može vidjeti zgrada Prve hrvatske samospojne središnjice (poluokrugla zgrada unutar kruga Ericssona Nikole Tesle i RTL-a) te posljednje dvije kuće s adresom Munjarskog puta koji je ime dobio po Munjari tj. elektrani.
Zanimljivo je da duž Krapinske ulice u kanalizacijskim cijevima teče potok Kuniščak koji je u podzemlje sve do Trešnjevačkog trga pospremljen krajem 50-ih godina i zapravo pretvoren u kolektor trešnjevačke kanalizacije. Nedugo zatim je potok natkriven sve do Savske ceste, a nakon toga i dalje prema Trnju.
Povijesna zgrada prve hrvatske automatske telefonske centrale [GP 2013.]
(Vanja)
Vezani tekstovi:
- Naselje Prve hrvatske štedionice
- Najkraća ulica Trešnjevke i Zagreba: Novodvorska ulica
- Trešnjevački trg
Ovdje treba dodati podatak da ispod današnje Krapinske ulice teče potok Kunišćak koji je nadsvođen i zapravo pretvoren u kolektor trešnjevačke kanalizacije. Na internetu se mogu pronaći fotografije izvođenja radova negdje 1957-1958 g u dužini do Trešnjevaćkog trga. Nedugo zatim je potok natkriven sve do Savske a nakon toga i dalje prema Trnju.
Dobro se sečam otkrivenog potoka. Ak si štel od Gredičke preč prek prema Novomarofskkoj, il prema Samoborčekovoj prugi di smo se igrali na onim debelim cevima od toplane, onda si moral skakat prek one tri četri cigle kaj ih je neko bacil v vodu kak most. Bil sam tam skor svaki dan dok su ga natkrivali i kad smo se vozili na onim vagonetima po uzduž postavljenoj štreki. Jedamput su ga deca dela dol z šinih pa smo ga gurali po celoj Gredičkoj. Ružilo je kak sam vrag! I O tom potoku piše Slavek Kovač u svojim Trešnjevačkim tekama (obavezno štivo za svakog od nas!!!). Kak je po njemu plovil kofer, a v njemu ostatki jednog muža kaj ga je žena sasekla na komade i poslala v Savu. Al ni do tam došel!