IX. gimnazija – tradicija duža od 80 godina
Na području Trešnjevke se nalazi čak 14 osnovnih škola, četiri srednje škole, dva studentska doma, no tek po jedan fakultet (kineziološki) i dvije gimnazije (IX. gimnazija kojoj se ne tako davno pridružila privatna gimnazija i ekonomska škola Katarina Zrinski). Prođimo u slijedećim retcima povijest najdugovječnije i dugo vremena jedine trešnjevačke gimnazije u kojoj se zrcale sva događanja proteklih desetljeća!
Korijeni te gimnazije se mogu naći u 1926. godini kada je osnovana Ženska realna gimnazija Sestara milosrdnica u Varšavskoj ulici. Katolička redovnička zajednica Sestara milosrdnica je utemeljena 1734. godine u Strassbourgu, a 1856. je na poziv biskupa zagrebačkog Jurja Haulika osnovana samostalna družba i u Zagrebu. Njene osnovne djelatnosti bile su njega bolesnika (kroz u to doba osnovanu bolnicu Sestara milosrdnica u Vinogradskoj ulici) te odgojni rad kroz Učiteljsku školu (djelovala 1848.-1945.) te već spomenutu gimnaziju. Gimnazija je prvih godina djelovala u Varšavskoj ulici, no zbog rasta broja učenica donesena je odluka o građenju nove zgrade na tadašnjoj periferiji grada, na Savskoj cesti 77, uz tada još nenatkriveni potok Kuniščak.
Faksimil svjedodžbe Ženske realne gimnazije Sestara milosrdnica kao preteče IX. gimnazije – preneseno iz zbornika 50-godišnjice
27.09.1939. je nadbiskup Alojzije Stepinac blagoslovio polaganje kamena temeljca za zdanje u kojem je uz školu trebao biti izgrađen i paviljon internata (na terenu na kojem se danas nalazi zgrada Zagrepčanke) koji naposlijetku nikad nije bio izgrađen zbog nedostatka sredstava. Izgradnja prve faze objekta (koja predstavlja i današnje stanje) dovršena je 1939. pa je nadbiskup Alojzije Stepinac i otvorio zgradu 25.10.1939.
Djelomično ostvareni plan gradnje IX. gimnazije na Savskoj cesti – preneseno iz zbornika 50-godišnjice
Tokom burnih ratnih godina se u zgradu prvo 1943. uz učenice useljavaju i jedinice vojske NDH, da bi sljedeće godine škola bila preseljena nazad u zgradu u Varšavskoj ulici, a preostale prostore su zauzele jedinice njemačke vojske.
Po završetku rata, 16.09.1945., gimnazija se ponovo vraća u prostore u Savskoj cesti, no sada radi pod imenom IX. ženske realne gimnazije, a prvi upravitelj je bio dr. Nikola Berus. 1946. godine gimnazija postaje mješovita, a sestre milosrdnice koje su dotad vodile školu dobivaju otkaz te se većinom sele u zdravstvo. Godine 1947. je zgrada nacionalizirana, a na istoj adresi se osniva i Pedagoški institut Filozofskog fakulteta.
Zgrada IX. gimnazije dok je još djelovala na Savskoj cesti – preneseno iz zbornika 50-godišnjice
Godine 1955. je sagrađena zgrada u Dobojskoj ulici na Trešnjevci, sadašnje sjedište IX. gimanzije, no, zgrada je tada bila građena za novoosnovane XIII. i XIV. gimnaziju. Bila je to jedna od najsuvremenijih škola tog doba. Prema projektu je trebala sadržavati 16 učionica, tri amfiteatralna kabineta, tri učeničke radionice, dva foto laboratorija, crtaonu i pjevaonu, gimnastičku dvoranu te školsku knjižnicu. No, kako to obično biva, izvedba ne prati uvijek zamisli i rokove projektanta pa je tako škola građena pune tri godine i tokom prvih godina upotrebe zamijećeno je i otklonjeno puno nedostataka. Nešto kasnije, 1958., škola dobiva i kolni ulaz na tadašnju Ulicu Rade Končara, današnju Ozaljsku.
Zgrada IX. gimnazije – preneseno iz zbornika 50-godišnjice
Koliko je moguće zaključiti iz poznatih podataka zgradu je koristila samo XIV. gimnazija koja je s radom počela 1955. godine i to po eksperimentalnom programu koji je bio na snazi do 1961. (kasnije je dobila i prostore na Kennedyjevom trgu u kojima je poslije djelovala Gimnazija 25. maj). Ubrzo dolazi i do preimenovanja pa XIV. gimnazija postaje VIII. gimnazija. S druge strane, XIII. gimnazija je počela s radom tek 1963. u Novom Zagrebu (tadašnja općina Remetinec), prvo u prostorima današnje Osnovne škole Trnsko, a zatim u novosagrađenoj školi u Sopotu kasnije pod imenom Građevinski centar Ljudevit Gaj.
U lipnju 1962. u zgradu u Dobojskoj napokon se useljava i IX. gimnazija pa sljedećih godina u zgradi zajedno djeluju obje gimnazije, VIII. i IX. 01.01.1966. dolazi i do njihova spajanja i novonastala gimnazija dobiva ime Gimnazija Trešnjevka.
Današnji izgled zgrade IX. gimnazije u Dobojskoj ulici [VR 2014.]
Godine 1977. dolazi do reforme srednjoškolskog sustava koju je proveo tadašnji Republički sekretar za prosvjetu i kulturu Stipe Šuvar i kojom se ukidaju gimnazije i uvode se tzv “škole usmjerenog obrazovanja” (u narodu poznatije pod imenom “šuvarice”). U novoosnovani Centar za odgoj i obrazovanje ekonomskih kadrova za organizaciju i informatiku (kasnije Ekonomski obrazovni centar Boris Kidrič) udružuju se slijedeće škole:
- Prva ekonomska škola Boris Kidrič (Medulićeva 33)
- Druga ekonomska škola (Klaićeva 7)
- Treća ekonomska škola Božidar Adžija (Nalješkovićeva 4)
- X. gimnazija (Medulićeva 33)
- Gimnazija Trešnjevka (Dobojska 12)
- Srednje radničke škole Radničkog sveučilišta – nekad Ulica proleterskih brigada 68, danas Pučko otvoreno učilište u Ulici grada Vukovara
Školske godine 1989./1990. ekonomski obrazovni centar je imao 97 razreda (uključivši i tri područna odjeljenja u Jastrebarskom te sedam za školovanje odraslih) u kojima su se učenici obrazovali za zanimanja ekonomskog stručnog radnika i inokorespondenta, a u školi je bilo 146 nastavnika, 12 osoba u računovodstvu i administraciji te 31 tehnička osoba.
Godine 1991. godine s osamostaljenjem Hrvatske dolazi i do ponovne reforme sustava obrazovanja te se 12.07.1991. ukida Obrazovni centar i iz njega nastaju slijedeće škole:
- IX. gimnazija (Dobojska 12), koja nadalje upravlja objektom u Dobojskoj
- Prva ekonomska škola (Medulićeva 33)
- Druga ekonomska škola (Dobojska 12)
Tekst se većim dijelom bazira na informacijama iznesenim u monografiji IX. gimnazije “50 godina” autorice Dubravke Miljković izdanoj 1995. godine.
Zbornik 50-godišnjice IX. gimnazije
(Vanja)
Vezani tekstovi:
Zanimljive poveznice:
- Web stranica IX. gimnazije
- Članak na Wikipediji o katoličkom redu Sestara milosrdnica (engleski)
- Povijest samostana Sestara milosrdnica u Frankopanskoj ulici
- O Kliničkom bolničkom centru Sestara milosrdnica u Zagrebu (osnovan 1846.)
- Web stranica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Pulskoga
- Povijest XI. gimnazije (“Učiteljska škola”) u Savskoj cesti
- Povijest XIII. gimnazije (“Građevinska škola”) u Sopotu
- Članak u časopisu “Prostor” Zrinke Barišić Marenić, Ariane Štulhofer i Andreja Uchytila: “Zgrada ženske realne gimnazije Sestara milosrdnica u zagrebu arhitekta Zvonimira Vrkljana (1937.-1939.)
- Članak na Wikipediji o Sitpi Šuvaru, autoru reforme srednjoškolskog sustava 1977. godine
- O povijesti Prve ekonomske škole
- O povijesti Druge ekonomske škole
Dobojska ulica
Da li postoji u arhivi popis učenika 1a razreda upisanih 1959 g? Maturirali smo 1963. Da li je moguće dobiti taj popis kao i podatke o učenicima?
Hvala i pozdrav Krešimir Brodarić
PS: Ne znam da li je to bila u ono doba VIII gimnazija.
Krešimire, u zborniku nije bilo tog popisa, no vjerujem da on postoji u arhivi škole – javite se u školu pa ih zamolite za popis! Sretno!
Molim pomoć da dođem do priloga knjizi Dubravke Miljković : Pedeset godina IX gimnazije Priloga – Popis učenika koji su u IX gimnaziji položili maturu -ispit zrelosti na str.75 knjige i
Popis učenika čiji su dokumenti i danas u Arhivu IX gimnazije.str. 115 knjige.
Maturirao sam 1950. Tada je to bila mješovite gimnazija. Ako možeta i popis profesora.
Zahvaljujem ( a da ne znam zapravo – kome ) .Srdačan pozdrav S.K.
Srđane, mislim da je najbolje da se javite u školu, vjerujem da će vam izići u susret i posuditi vam Zbornik!
(naš primjerak je bio posuđen od jedne od djelatnica škole s kojom nemamo direktan kontakt)
Srdačan pozdrav, Vanja
U voltinom kod elektrotehničke škole se nalazi tehničko veleućilište. Tako da trešnjevka ima dva fakulteta.
Tomi, hvala ti na dopuni, uskoro ćemo napisati tekst o njemu, a za sada stavljam njihovu web stranicu: OVDJE.
Pitanje: Zašto “Zanimljiva poveznica”
Članak u časopisu “Prostor” Zrinke Barišić Marović, Arijane Štulhofer i Andreja Uchtyla: “Zgrada ženske realne gimnazije Sestara milosrdnica u zagrebu arhitekta Zvonimira Vrkljana (1937.-1939.)
otvara webstranicu
https://www.google.hr/search?q=u%C4%8Diteljska+%C5%A1kola+hrcak&oq=u%C4%8Diteljska+%C5%A1kola+hrcak&aqs=chrome..69i57.8566j0j4&sourceid=chrome&espv=210&es_sm=93&ie=UTF-8#
a ne navedeni članak? Uz ispravku imena autora:
Zrinka Barišić Marenić, Ariana Štulhofer, Andrej Uchytil.
Pozdrav, NR
Nikola, hvala vam na prijavi greške, upravo smo stavili pravu poveznicu i korigirali imena autora!
Bil sam najgori đak v povesti VIII. gimnazije. O tome pišem u knjižici “Himalaja, tres, tres, Trešnjevka” koju sam izdal ovog proleča. Bil sam i najbliži đak, jer sam stanoval v Ostrovičkoj 1, pol minute od školskog dvorišta. Oko škole smo proveli celo detinjstvo i mladost. Makar sam bil najbliži ipak sam prvi dolazil pred školu. Da najdem nekog ko bu mi dal prepisat zadaču!
Kad smo se zadnji put Ivo Hladnik i ja šetali oko škole nismo mogli verovat kaj je od nje ostalo. A sve je počelo kad sam jedamput, još v socijalizmu, videl kak se na prozoru zbornice sušiju ženske gače. To je bil zloslutni znak!
Netočnost u tekstu! XIII. i XIV. gimnazija upisivale su učenike 1954. godine i obje su sasvim sigurno djelovale tu godinu prvo u Savskoj 77, jer zgrada u Dobojskoj nije bila gotova, a useljenje je kasnilo i zbog dodatnih radova, jer su popucale cijevi grijanja te zime. Obje gimnazije djelovale su zatim godinama u Dobojskoj. Ja sam tamo išao u I. i II. razred gimnazije u XIII. gimnaziji, a brat je pohađao XIV.