Naselje Istrana i invalida

Naselje Istrana i invalida Naselje Istrana i invalida, pogled preko parkovnog dijela iz smjera Selske ceste [VR 2013.]

Razdoblje između dva svjetska rata vrijeme je brzog razvoja Zagreba, ponajprije zbog razvoja industrije koja je tih godina davala korak gradskom životu i promovirala Zagreb kao glavno industrijsko središte tadašnje Kraljevine Jugoslavije. Zagrebačka industrija se tada koncentrirala na dva gradska predjela, Trešnjevku i Peščenicu, koje su bile osobito pogodne za njen razvoj zbog željezničke veze i pripadajućih teretnih (ranžirnih) kolodvora – Zapadnog kolodvora sjeverno od Trešnjevke uz koji su bile vezane Gradska munjara, Carinska skladišta, Franck, ljevaonica željeza i metala Braća Ševčik i još mnoge druge manje tvornice i obrtničke radionice te Istočnog kolodvora na Peščenici uz koji je bila vezana Gradska plinara te niz većih i manjih tvornica uz Radničku cestu i dalje na Žitnjak.

Naravno, uz razvoj industrije bilo je povezano i doseljevanje radnika, većinom ljudi iz unutrašnjosti, koji su u potrazi za poslom i boljim životom dolazili u grad često i bez osnovnih sredstava za život. A najlogičnije mjesto za njihov život su bili upravo kvartovi u kojima se razvijala industrija. Prvenstveno zato što su tako bili u blizini svojih (stvarnih ili tek željenih) radnih mjesta, ali i zbog toga što su ta područja u blizini industrije bolje stojećim građanima bila neatraktivna za život.

U skladu sa sve većim potrebama za stambenim prostorom u akciju je krenuo i sam Grad sudjelujući na različite načine u izgradnji stanova za svoje socijalno ugrožene građane. Pogledajmo kako je kronološki tekla izgradnja takvih stanova na Trešnjevci i usporedimo ju sa nekim drugim važnim datumima iz trešnjevačke povijesti!

  • 1921.-1925.: Gradske kuće u bloku Selska-Magazinska-Meršićeva

"Gradske kuće" u Meršićevoj ulici [GP 2007.]
“Gradske kuće” u Meršićevoj ulici [GP 2007.]

  • 1927.-1928.: Provizorni stanovi kod raskrižja Selska-Ozaljska
  • 1929.-1930.: Naselje Istrana i invalida u bloku Selska-Veprinačka-Mošćenička
  • 1930.: Gradnja Trešnjevačkog placa
  • 1931.: Stambeno naselje za namještenike ZET-a sjeverno od Remize
  • 1932.: Otvorena osnovna škola Augusta Šenoe na Selskoj cesti
  • 1935.: Naselje Prve hrvatske štedionice između Ozaljske, Selske i Krapinske
  • 1935.: Otvorena tramvajska veza prema Remizi
  • 1939.-1941.: Izgradnja crkve Sv. Marka Križevčanina na Selskoj cesti

Primjetno je kako su sva ova naselja koncentrirana uz Selsku cestu, jedan od najstarijih prometnih pravaca koji je vidljiv i na kartama iz 18. i 19. stoljeća kada je to vjerojatno bio tek kolski put koji je povezivao Črnomerec sa selom Horvati pored Save. Horvati su se nalazili na području sadašnje Knežije i Srednjaka puno prije nego li je bilo izgrađeno današnje jezgro Trešnjevke. O tome svjedoči i podatak da je najstarija osnovna škola na Trešnjevci baš Osnovna škola „Horvati“ koja je sagrađena 1897., 30-ak godina prije bilo koje druge osnovne škole na Trešnjevci.

Sjeveroistočni dio Trešnjevke (istočno od Trakošćanske ulice, sjeverno od Tratinske) urbaniziran je i izgrađen pretežno tokom 20-ih godina 20. stoljeća. Tokom 30-ih godina se s izgradnjom krenulo dalje na zapad, uzduž Selske ceste, iza koje se nalazila tadašnja gradska granica, potok Črnomerec. A naselja iza njega – Rudeš, Donja Kustošija, Stenjevec, Prečko i Špansko – pripojena su gradu tek u 50-im godinama.

Što se Naselja Istrana i invalida tiče, samo ime već govori kome je većim dijelom bilo namijenjeno. Trideset posto stanova bilo je namijenjeno ratnim invalidima (stanovi uz Veprinačku ulicu), a većina preostalih stanova (napose uz Moščeničku ulicu) izbjeglicama koji su se iselili nakon anektiranja Istre Italiji 1918. godine. Izbjeglice iz Istre su prvotno živjele u trošnim barakama u Klaićevoj, gdje je sad Građevinski fakultet (barake su srušene 1933. godine), a potom su se selile na druga mjesta, prvenstveno na Pongračevo (gdje su i ulice nazvane po mjestima u Istri odnosno istaknutim Istrijanima: Baštijanova ulica, Dobrilina ulica …).

Sveukupno su projektirana i izgrađena 92 stana uz vrlo kratak rok izvedbe čak i za današnje pojmove – 20 dana za stavljanje pod krov i 60 dana do potpunog dovršenja. Na pravokutnoj parceli zapadno od Selske ceste bilo je izgrađeno 16 jednokatnih stambenih nizova s po četiri ili šest stanova triju različitih tipova, za obitelji s 4, 6, ili 7-10 osoba. Oko zgrada su projektirani i zajednički prostori: parkovni dio, praonica te dječje igralište s pješčanikom i malim bazenom. Projekt je potpisao Ivan Zemljak, tada već afirmirano ime u svijetu zagrebačkog urbanizma, koji je pokazao jaki senzibilitet za funkcionalno rješavanje socijalnih tema kojeg je, među ostalim, stekao za svojih posjeta Nizozemskoj koja je u to doba bila poznata po svojim projektima na tom području.

Dvorišna strana Naselja Istrana i invalida u Mošćeničkoj ulici [GP 2013.]
Dvorišna strana Naselja Istrana i invalida u Mošćeničkoj ulici [GP 2013.]

Vrijedi napomenuti da je približno u isto vrijeme Zemljak podizao i osnovnu školu na Selskoj koja se nalazi nekoliko stotina metara sjevernije.

Osnovna škola Augusta Šenoe arhitekta Ivana Zemljaka iz 1931. - bazen
Osnovna škola Augusta Šenoe arhitekta Ivana Zemljaka iz 1931.

Nekoliko riječi o današnjem trenutku tog naselja: na sreću, naselje kao cjelina je i do današnjih dana zadržalo svoj integritet i cjeloviti izgled. Građevine su u različitim stupnjevima očuvanosti, no za razliku od nekih drugih naselja (poglavito socijalnih stanova na Laščinšćaku (Trnje) i sl.) ukupna slika je relativno dobra. Na žalost, naselje je okruženo potpuno raznorodnim građevinama (kazalište Trešnja, bivša zgrada Allianz osiguranja, nogometno igralište NK Trešnjevka) i vrlo prometnim tokom Selske ceste tako da se njegova slikovitost može u pravom smislu doživjeti tek šetnjom po manje prometnim okolnim ulicama, Veprinečkom i Mošćeničkom. Naselje pokazuje najljepšu sliku sredinom proljeća kad cvatu krošnjate trešnje s istočne strane naselja, koje ga, barem donekle, odvajaju od bučne i neugodne Selske ceste.

Za kraj, evo i jedne od pjesama koje su se rado pjevale među izbjeglicama iz Istre (izvor: Romana Cehulić, čiji je otac Dragutin Plenča rođen 1931. u naselju):

Mi smo Istrani i Hrvati pravi
Svoju zemlju ne damo
Kano lavi mi se borimo.
Talijani imaju pune vreće
Kupit nas neće
Kupit nas neće.
Talijani piju iz puni bunji
A naši žulji plaćaju
A naši žulji plaćaju.
Mi smo Istrani i Hrvati pravi,
Svoju zemlju ne damo
Kano lavi mi se borimo.

(Vanja)

Ovaj se tekst bazira na članku izvorno objavljenom u časopisu “Glas Trešnjevke, broj 22-23” . Zahvaljujemo se Mladenu Sokeleu i Romani Cehulić na dodatnim informacijama!

Literatura, ilustracije: Darja Radovčić Mahečić: „Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba“, naklada Horetzky, Zagreb 2002.

Zanimljive poveznice:

 

Komentari 5

  1. Urba 06.03.2016, 22:37

    Niz kuca u Moscenickoj je bio namijenjen Istrijanima,izbjeglim nakon aneksije Istre od stane Italije a niz u Veprinackoj ulici je bio namijenjen invalidima,pa su se stoga nesluzbeno nazivale “Istrijanska” strana i “invalidska” strana.Sredisnji dio je zasadjen stablima lipa,tako da je cijeli kvart u doba cvatnje bio ispunjen aromaticnim mirisima.

  2. vanja 07.03.2016, 08:27

    Urba, nismo to još znali, hvala ti na komentaru!

  3. Urba 07.03.2016, 19:18

    Bude jos toga,poglavito vezano uz kultnu “Sparkasu”,ako se je dotaknete,kino Triglav,”Koreju”,vojarnu na Selskoj,Autoput Bratstva i Jedinstva odnosno danasnju Zagrebacku Aveniju,Osnovnu Skolu Matija Gubec,stare i zaboravljene obrte……

  4. vanja 08.03.2016, 08:34

    Samo naprijed, Urba! O Šparkasi i starim obrtima zaista još nismo pisali, no sve ovo drugo smo već dotaknuli našim tekstovima i rado ćemo čuti još poneki zanimljiv detalj ili priču! Hvala ti na javljanju i obogaćivanju stranice!

  5. Miroslav Klemm 26.10.2016, 11:41

    Trešnjevčani,
    Ak hočete shvatit kaj je to naselje za Istrane v Moščeničkoj pročitajte knjigu” Istra pod Italijom” od Ernesta Radetiča, nažalost od mnogih zaboravljenog istarskog prosvetitelja. Ste uopče za njega čuli! Ili pročitajte njegove “Iskre pod pepelom”. Vudrila bu vam krv glavu i srce bu vam puklo!

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su sa zvjezdicom ( * )