Selska cesta

Selska cesta Podvožnjak Selske ceste ispod željezničke pruge [GP 2013.]

Selska cesta se ubraja među najstarije trešnjevačke prometnice, ucrtana je kao kolski put i na najstarijim kartama, a imenovana je (nakon Magazinske ceste, koja je najstarija imenovana trešnjevačka ulica) po tome što je spajala seoske dijelove Trešnjevke (Horvate) s gradskim područjem. Ona je ustvari bila veza između glavnog zapadnog ulaza u grad (mitnice na Črnomercu) i glavnog južnog ulaza u grad (mitnice na Savskom mostu).

Sjeverni dio Selske ceste (od Ilice pa preko pružnog prijelaza do Zagorske ulice) početkom je 20. stoljeća bio zauzet manjim tvornicama. Evo liste s imenima nekih od njih:

  • Lavov, prva jugoslavenska tvornica sapuna, kristalne sode, svijeća i lužine, osnovana 1919., Selska 7 (nedaleko, u Zagorskoj 31, bila je još jedna tvornica sapuna, Zora!)
  • Beton d.d. – tvornica betonskih proizvoda, osnovana 1920., Selska 147
  • Ciglane, u radu 1920., Selska 13 i Selska 147
  • Cutrilin, kemijska tvornica, Selska 31
  • Kovinokalup, Selska 32
  • Tvornica limene robe i ambalaže, Selska 34

1921. godine je sagrađen i jedan od prvih zagrebačkih blokova zgrada (tzv. “gradske kuće”) namijenjen siromašnim građanima, onaj između Selske ceste, Meršićeve i Zagorske ulice.

Tipična gradska kuća Ciglenice uz Selsku cestu [GP 2013.]
Tipična gradska kuća Ciglenice uz Selsku cestu [GP 2013.]

Tokom slijedećih desetljeća su uz Selsku cestu sagrađena naselja socijalne izgradnje: Naselje Istrana i invalida uz Mošćeničku ulicu kao i Naselje za siromašne uz Ozaljsku cestu, čiji je jedan dio srušen tokom godina. Po tome se Selska cesta može smatrati središtem takve izgradnje na Trešnjevci.

Dvorišna strana Naselja Istrana i invalida u Mošćeničkoj ulici [GP 2013.]
Dvorišna strana Naselja Istrana i invalida u Mošćeničkoj ulici tik uz Selsku cestu [GP 2013.]

Istovremeno su se uz Selsku cestu gradile i javne zgrade (Osnovna škola Augusta Šenoe, crkva sv Marka Križevčanina) međutim iako je bilo planirano da uz nju nastane lokalni kvartovski centar to se nikada nije obistinilo. Vjerojatan razlog je što je uz cestu prisutna vrlo izmiješana gradnja s mnogo tvorničkih i sličnih prostora (ne treba zaboraviti bivšu kasarnu, poduzeće Pastor, Ericsson Nikolu Teslu, zgradu telekomunikacijske centrale kod Ozaljske…) i uz to cestom teče vrlo intenzivan promet što je čini ne osobito ugodnom za pješake.

U novije vrijeme se situacija mijenja izgradnjom na području bivše kasarne, no tek će se vidjeti hoće li to značiti i promjenu uloge Selske ceste u životima Trešnjevčana.

Razvoj Selske kao važne gradske prometnice su dugo vremena kočila dva željeznička prijelaza – onaj preko glavne željezničke pruge je riješen izgradnjom podvožnjaka 1987. godine, dok je prijelaz preko trase Samoborčeka “riješen” njegovim ukidanjem 1979., a do danas je još kod Krapinske ulice sačuvana kućica pružnog radnika koji je zastavicom zaustavljao promet kada je prolazio vlak.

Sa druge strane, do kraja 70-ih godina je Selska završavala na Horvaćanskoj cesti i tek je izgradnjom novih naselja i njenim proširenjem na tri trake i izgradnjom podvožnjaka ispod Zagrebačke avenije 1977. ona dobila direktan spoj na također u to doba (1979.) izgrađen Jadranski most.

Selska cesta oko 1982. [IS-P]
Selska cesta oko 1982. godine; Još nije proveden tramvaj do Jaruna [IS-P]

Kao zanimljivost valja istaći autobusnu liniju 109 koja prometuje između Črnomerca i Dugava i prolazi cijelom dužinom Selske ceste i jedna je od najfrekventnijih zagrebačkih autobusnih linija koja vezuje zapad i jug grada.

Vezani tekstovi:

 

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su sa zvjezdicom ( * )