Jarun

Jarun Bivše središte sela – kapelica u Jarunu [GP 2005.]

Jarun (naglasak na u) je kvart koji je sa zapada omeđen Ulicom Hrvatskog sokola, sa sjevera Horvaćanskom cestom, s istoka potokom Črnomerec, a na jugu Savom odnosno Jarunskim jezerom koje na svojoj zapadnoj i sjeverozapadnoj strani dotiče i kvartove Prečko i Vrbani s kojima dijeli taj dio jezera. Jarun čini cjelinu sa kvartovima Gajevo i Staglišće (naglasak na i) koji se protežu sjevernije od samog Jaruna, između Horvaćanske ceste i Zagrebačke avenije. Najčešće se danas ime Jarun upotrebljava za cijelo područje južno od Zagrebačke avenije i zapadno od Srednjaka, sve do Vrbana, nekad čak i Prečkog.

Jarun, Gajevo i Staglišće neraskidivo su vezani što se tiče javnih sadržaja: Osnovna škola Ivana Meštrovića, Osnovna škola Bartola Kašića, vrtić Jarun (sa sjedištem u ulici Bartolići, te šest područnih objekata u Puštekovoj, Macanovićevoj, Stipančićevoj, Pandakovićevoj, te dva u Hrgovićima), knjižnica Staglišće, tržnica Jarun, župna crkva Svete Mati Slobode, crkva Duha Svetoga, kapela Svetog Križa, Nogometni klub Jarun, Dom zdravlja Gajevo-Jarun.

Zbog blizine sportsko-rekreacijskog centra, dobre povezanosti sa ostatkom grada tramvajem i autobusom, te relativno kvalitetnom gradnjom zgrada ovaj je kvart prilično popularan, te se posljednjih desetljeća smatra „elitnim kvartom“ među novosagrađenim dijelovima grada.

Ulica Jarun - stari dio [VR 2013.]
Ulica Jarun – stari dio [VR 2013.]

Do sredine 20. stoljeća, kada je gradska granica još bila na potoku Črnomerec, Jarun je bio prvo selo zapadno od grada Zagreba. Činila su ga zapravo tri mala naselja: Gornji i Donji Jarun i Petrine. Gornji Jarun je bio na području južno od potoka Vrapčak. Nešto južnije i istočnije od Gornjeg Jaruna bile su Petrine. Donji Jarun je bio na području istočno od potoka Vrapčak, sve do potoka Črnomerec. Gornji Jarun je bilo najstarije i najveće naselje. Kroz njega je prolazila cesta Jarun. Južno od naselja, prema Savi, te zapadno, prema  Prečkom, protezala su se polja u vlasništvu Jarunčana i Petrinčana. Od glavne jarunske ceste granali su se Jarunski odvojci (I, II, …). Kroz Donji Jarun vodile su Jarunske grane (I, II, …), Jarunske staze(I, II, …) i Jarunske grede(I, II, …). Kasnije su odvojci, grane i staze, dobili imena i postali ulice, a pridjevi Gornji i Donji su se izgubili.

Glavna prometnica kojom se prije 50-ak godina stizalo do Jaruna bila je Peščanska ulica koja je prolazila kroz Gajevo, a povezivala je Jarun, Gajevo i Staglišće sa Gredicama i Horvatima na jugoistoku, te Rudešom i autoputom na sjeverozapadu. U Peščanskoj ulici se nalazio mjesni odbor Jarun-Gajevo, ambulanta, javna govornica i dvije trgovine. Iz Peščanske ulice je ulica Hrgovići vodila u jugozapadni dio Jaruna, a Antolićeva ulica je vodila u istočni i jugoistočni dio Jaruna. Iz ulice Hrgovići put je, preko mosta na potoku Vrapčak, vodio u ulicu Jarun. Od kraja ulice Jarun vodio je put na jug do rukavca Save i na zapad prema šljunčari. Do tog, zapadnog dijela Jaruna, moglo se doći i cestom koja je vodila od autoputa prema šljunčari i koja je služila kao kamionski put za odvoz šljunka i pijeska koji se vadio iz rukavaca Save.

Peščanska ulica je nestala iz ovog naselja osamdesetih godina 20. stoljeća, a zamijenile su je dijelom sadašnja Našička ulica, sadašnja ulica Hrgovići i ulica Hrvoja Macanovića. Jedan mali dio Peščanske ulice ostao je uspomena na povijest, a proteže se od mjesta gdje se spajaju Koprivnička ulica i ulica Hrvoja Macanovića do mjesta gdje se ulica Ladislava Štritofa spaja sa Horvaćanskom.

Ulica Hrgovići (dobila ime po nekoliko obitelji Hrgović koje su živjele u tom dijelu Jaruna) je s početkom novogradnje u Jarunu potpuno promijenila izgled. Obiteljske kuće zamijenjene su stambenim zgradama, a ulica je produžena na jug (gotovo do veslačke staze) i na sjever (do Ljubljanske, današnje Zagrebačke avenije).

Antolićeva ulica je nestala kao i gotovo sve obiteljske kuće južno od Peščanske i istočno od Hrgovića. Zamijenile su ih stambene zgrade i nove ulice.

Šetnica uz potok Vrapčak kod ulice Bernarda Vukasa
Šetnica uz potok Vrapčak kod ulice Bernarda Vukasa [GP 2004.]

Na povijest Jaruna podsjeća današnja ulica Jarun koja je ostala vjerna toku prve jarunske ceste. Danas nešto kraća nego što je bila od svojih početaka, i dalje je ulica u kojoj u obiteljskim kućama žive uglavnom starosjedioci Jaruna ili njihovi potomci. Povijest jugoistočnog dijela Jaruna vidljiva je u ulici Petrine.

Šezdesetih godina 20. stoljeća Jarun je, iako tada već dio gradske općine Trešnjevka, živio uglavnom seoskim životom. Nije bilo nikakvih javnih sadržaja. U to doba su jarunska djeca išla u osnovnu školu u Rudešu, na Ljubljanici ili u Horvatima. Župna crkva bila je u Rudešu. Jedino što su Jarunčani tada imali, a što se i danas vjerno čuva, je jarunska kapelica Sv. Križa.

  • Prvi najvažniji događaj u drugoj polovini 20. stoljeća za Jarun, a također i Gajevo i Staglišće, dogodio se 1969. kad je izgrađena prva osnovna škola. U početku se zvala  „Jarun-Gajevo“, a kasnije je dobila ime koje i danas nosi, OŠ Ivana Meštrovića.
  • Drugi važan događaj bio je 1975. godine kad je uvedena autobusna linija Jarun-Trešnjevački trg (linija 113). Početno autobusno stajalište nekoliko je godina bilo kod jarunske kapelice, a autobus je vozio trasom Jarun-Hrgovići-Peščanska-Horvaćanska-Selska-Končareva-Trešnjevački trg.

Okretište autobusa Remiza - Jarun [VR 2013.]
Današnje okretište autobusa Remiza – Jarun [VR 2013.]

  • 1975. godine je započeta gradnja sportsko rekreacijskog centra Jarun i daljnji tok života kvarta je umnogome bio obilježen razvojem jezera slijedećih desetak godina, do Univerzijade 1987. godine.
  • 1978. godine izgrađen je dječji vrtić „Jarun“ u neposrednoj blizini škole „Ivan Meštrović“.
  • 1979. je počela gradnja stambenih zgrada i otada Jarun, Gajevo i Staglišće dobivaju potpuno novi izgled.
  • 1985. godine je izgrađena osnovna škola Bartola Kašića u starom dijelu Jaruna.
  • Gradnja novog naselja značila je puno za stari Jarun jer je dobiven gradski vodovod, kanalizacija i telefon.
  • Izgrađen je novi dio Horvaćanske ceste kojom je provozio i tramvaj 1987. godine, uoči početka Univerzijade.
  • 1987. godine je završila gradnja sportsko rekreacijskog centra i on je imao posebnu ulogu na Univerzijadi u ljeto te iste godine.
  • 1988. godine je jarunsko jezero proglašeno kupalištem.
  • Do kraja 90-ih godina je Jarun bio potpuno formiran, a 1996. je dobio i tržnicu.
  • Početkom 21. stoljeća je Jarun dobio i plin i to zahvaljujući stambenoj gradnji koja se proširila i na jugoistočni dio, na područje Petrine, Borovci i Županići. Početni plan (90-ih godina) za taj dio Jaruna bio je gradnja kuća u nizu koje bi zamijenile postojeće obiteljske kuće. Plan nije realiziran, nego je u neposrednoj blizini Malog jezera, napravljen (pre)velik broj gusto poredanih zgrada.

Kuće u nizu na Poljani Zdenka Mikine [VR 2013.]
Kuće u nizu na Poljani Zdenka Mikine [VR 2013.]

Glavni simbol Jaruna je svakako sportsko rekreacijski centar. U skladu s time su novonastale ulice nazvane po hrvatskim sportašima, sportskim pedagozima, sportskim djelatnicima ili osnivačima sportskih klubova ili objekata s početka 20. stoljeća, pa čak i ranije.

Simbol Jaruna je također i crkva „Sveta Mati Slobode“ u kojoj svećenici salezijanci okupljaju tisuće vjernika, prvenstveno mladih, ne samo iz Jaruna nego i iz drugih dijelova Zagreba.

Sveta Mati Slobode na Jarunu
Sveta Mati Slobode na Jarunu [GP 2013.]

(Vanja)

Vezani tekstovi: