Poplava 1964.

Poplava 1964. Pogled s vrha Vjesnikova nebodera na Trešnjevku; iz izvanrednog broja “Zagrebačke panorame”, 1964.

Poplava u jesen 1964. godine, kada su se vode Save od 25. do 27.10.1964. na više mjesta prelile preko nasipa na područje tadašnjih općina Susedgrad, Trešnjevka, Trnje, Peščenica i Remetinec (danas Novi Zagreb), najveća je prirodna katastrofa koja je ikad snašla Trešnjevku. Više od pola Trešnjevke je bilo pod vodom – tek su sjeverni dijelovi Stare Trešnjevke (sjeverno od Ozaljske i zapadno od Trakošćanske), Pongračevo, Ciglenica i područje današnjeg Voltinog naselja ostali izvan domašaja vodene stihije.

Vodostaj Save je 26.10.1964. u 8 sati ujutro iznosio +514 cm što je bilo za gotovo pola metra više od do tada najviše izmjerene vode za također velike poplave 1933. godine kada je on iznosio +470 cm. Prema procjenama, te 1964. godine u sekundi je protjecalo Savom 4400 m3 vode dok je dotadašnji proračun kao maksimalni protok uzimao 3200 m3 vode. Vodeno “more” koje je tom prilikom nastalo bilo je dugačko 14 km, a na njegovom najširem mjestu (točno oko središta Trešnjevke!) bilo je široko 4 km. Poplava je uz ogromnu materijalnu štetu odnijela i 17 ljudskih života.

Poplava 1964. - Evakuacija Poplava 1964. – Evakuacija

Razloga za tako visok vodostaj bilo je više – od nepovoljnog rasporeda padavina uzduž sliva rijeke Save, od njenog izvora pa nadalje, pa do regulacije korita pritoka Save, rijeka Krke, Sutle i Krapine, koja je pridonijela da veliki volumen vode vrlo brzo dođe do Save. Nasipi su prvo popustili na području Podsuseda (sa samoborske strane) i kod Jankomirskog mosta, aktivirale su se i podzemne vode, a zatim je uz rast vode došlo do pucanja nasipa kod Veslačke ulice između cestovnog i željezničkog mosta i prelijevanja nasipa između cestovnog mosta i ušća potoka Črnomerca otkuda se voda prelila po cijelom području Trešnjevke.

Skica poplavljenog područja; iz izvanrednog broja "Zagrebačke panorame", 1964. Skica poplavljenog područja; iz izvanrednog broja “Zagrebačke panorame”, 1964.

Posljedice poplave su bile nevjerojatne – oko 40 000 građana je trebalo napustiti svoje domove, poplavljeno je bilo oko 15 000 stambenih zgrada (od toga oko 300 višekatnica) i preko 3000 gospodarskih zgrada. Nakon povlačenja vode oko 10 000 stambenih jedinica je bilo potpuno neupotrebljivo za stanovanje, dok je njih cca 35 000 bilo više ili manje oštećeno. U većoj ili manjoj mjeri oštećeno je bilo 120 poduzeća. Oko 13 000 učenika i studenata je ostalo bez svojih školskih i studentskih prostora. Uništeno je oko 65 % opreme i materijala građevinske industrije grada Zagreba. Poplavljeno je oko 350 kilometara cesta, tadašnji Autoput je oštećen u dužini od dva kilometra, oštećena ili uništena je bila i 81 transformatorska stanica… Ukupna šteta procijenjena je na preko 100 milijardi tadašnjih dinara.

Poplava 1964. - Područje željezničkog rasadnika i studentskog doma "Šara" Poplava 1964. – Područje Željezničkog rasadnika i Studentskog doma “Šara”

Nakon poplave inspekcija je vršila pregled kuća i stanova, oni koji su bili procijenjeni kao pogodni za stanovanje nakon sušenja i popravaka bili su na fasadi označavani ‘X’-om žute boje, a objekti koji su morali biti srušeni označavani su crvenom bojom – neke od tih (žutih) oznaka vidljive su i do današnjeg dana.

Oznake komisije za utvrđivanje oštećenja kuća poslije poplave 1964. godine Žuta oznaka Komisije za utvrđivanje oštećenja kuća poslije poplave 1964. godine u Ogrizovićevoj ulici

Poslije izvršenog pregleda trebalo je prema planu izgraditi novih 10 000 stanova za smještaj onih koji su u poplavi ostali bez svojeg kućnog praga. Prvi projekti su predviđali slijedeće lokacije: Dubrava 7000 stanova (tada je rođeno naselje Retkovec), Volovčica 500, Botinec 1500 (još jedno naselje koje je nastalo zbog poplave!) i Gajnice 1000 stanova. Na području Trešnjevke nije bilo puno nove izgradnje, no zgrade koje su u Prečkom građene za smještaj studenata (Dobronićeva i Lhotkina ulica) prenamijenjene su za smještaj obitelji stradalih u poplavi.

Tokom godina koje su dolazile gradski sustav obrane protiv poplava je doživio velike izmjene – 1971. dovršen je odteretni kanal Sava-Odra koji se aktivira kada nivo vode u Savi kod Jankomira prijeđe određenu granicu, preuzima ju i odvodi u slabo nastanjeno područje istočno od Velike Gorice. Povišeni su i nasipi, a ugrađena je i dodatna zaštita od povratnih voda na ušću potoka Vrapčaka u Savu.

Kao mjera opreza, pogotovo nakon rekordnih kiša u srpnju 1989. kada su se sljemenski potoci istočnog dijela grada izlili iz korita uzrokujući veliku štetu i čak ljudske žrtve, grade se i vodne retencije (potočne brane za akumulaciju “velikih voda”) na svim gradskim potocima – obzirom na ravničarski karakter Trešnjevke, na njenom području se ne nalazi niti jedna retencija, već su one smještene bliže izvorima, u brdskome dijelu grada.

(Vanja)

Vezani tekstovi:

Zanimljive poveznice:

 

Komentari 1

  1. Klemm Miroslav 03.11.2016, 18:27

    Bili smo na čagi v Špajzi (tak je Bigi nazval dvoranu studentskog doma v Šarengradskoj) kad je šef sastava zaustavil glazbu i prek mikrofona objavil: “Sava je probila nasip”. Otišli smo doma v Ostrovičku, al niko ni mogel spat. Onda smo otišli kroz Dužice da pogledamo kak je prek autoputa (Zadarske ceste). A Knežija je bila pod vodom. Od kučih prek Salezijancih su se videli samo krovovi. Onda smo opet otišli doma spat. A onda je v Ostrovičku prek Dobojske, a od Savske, v četri v jutro grunula voda. Pobegli smo v gimnaziju. Tam sam videl moju susedu Jelu kak v rukama grčevito drži prazne aufingere. Sve kaj je bilo na njima je ostavila v kuči. Onda sam shvatil kaj je to panika. Čovek nezna kaj dela. Tak je bilo.

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su sa zvjezdicom ( * )