11. 12. 2013.

Trešnjevka na fotografijama Zlatka Dermičeka

Trešnjevka na fotografijama Zlatka Dermičeka Trešnjevački plac iz zraka 1980. [Zlatko Dermiček]

U Galeriji Modulor Cekate-a 2007. godine je održana izložba fotografija autora Zlatka Dermičeka, pod nazivom TREŠNJEVKA KOJA NESTAJE.

Savsko kupalište 1980. [Zlatko Dermiček]
Savsko kupalište 1980. [Zlatko Dermiček]

Zlatko Dermiček samostalni je fotograf/fotoreporter koji živi na području Trešnjevke. Na našu sreću i to je jedan od razloga zašto je Zlatko sve tamo od 80-ih fotoaparatom dokumentirao neke nama zanimljive lokacije.

Restauracija "Dvije lipe" na Trešnjevačkom trgu 1986. [Zlatko Dermiček]
Restauracija “Dvije lipe” na Trešnjevačkom trgu 1986. [Zlatko Dermiček]

Fotografije predstavljene na navedenoj izložbi komparirale su neke od trešnjevačkih lokaliteta snimljene davnih godina (sve od 1978.) i one snimljene netom prije postava izložbe, dakle godine 2007. koja je iz današnje perspektive također nama zanimljiva povijest.

Dječje igralište Kostelska/Zorkovačka s fontanom "Zodijak" 1979. [Zlatko Dermiček]
Dječje igralište Kostelska/Zorkovačka s fontanom “Zodijak” 1979. [Zlatko Dermiček] Dječje igralište Kostelska/Zorkovačka s fontanom "Zodijak" 2007. [Zlatko Dermiček]
Dječje igralište Kostelska/Zorkovačka s fontanom “Zodijak” 2007. [Zlatko Dermiček]

Bilo bi zanimljivo njima pridružiti i današnju situaciju. Tako bismo dobili triptih ili navedene lokacije na vremenskoj lenti. Eto izazova za sve vas koji pratite stranicu!

Nova cesta 1986. [Zlatko Dermiček]
Nova cesta 1986. [Zlatko Dermiček] Nova cesta 2007. [Zlatko Dermiček]
Nova cesta 2007. [Zlatko Dermiček]

Maša Štrbac, autorica teksta u katalogu izložbe kaže:

(…) svi ti slojevi grada danas postoje jedni uz druge, kao svjedoci svojeg vremena, kao jedan sloj u povijest razvoja ovog dijela grada.

Upravo njihovu ne baš „ miroljubivu koegzistenciju“ bilježi Zlatko Dermiček svojim objektivom i to ustrajno posljednjih 30 godina, od 1978. do danas. Izbor motiva otkriva duh šetača, bez nekog unaprijed ucrtanog plana…

(…) ova izložba nije fotografska studija urbaniteta, nego individualna, emotivna šetnja vlastitim kvartom…

(…) gledajući te fotografije slijepih ulica, s trošnim kućercima sljubljenim uz gigantske blokove, šetamo kroz povijest ovog grada, zapinjuću, spotičuću, ne tako glatku povijest, nego trnovitu, neizvjesnu… Inventarskim marom Dermiček dokumentira ovu začudnu „baštinu“ sa svim njenim apsurdima: kolodvor bez pruge, postolje bez spomenika, stratišta arhitekturnog booma, pomahnitalog kapitala koji bahato gazi sve pred sobom. I raslinje, divlje i neobuzdano granje i žilavi korov, ravnopravni su protagonisti te borbe za opstanak, opkoljavajući napuštene nastambe…

(…) kako vrijedna postaju ta slikovna svjedočanstva, ponekad rijetka, posljednja utočišta naših sjećanja, memorije ovog grada!

(Saša)

 

Komentari 3

  1. Jadranka 29.08.2016, 22:58

    Dobra večer, gledam i divim se vašim fotografijama….
    Nekoliko starijih sam posudila da mogu podjeliti sa ostalim zagrepčanima koji ih nemaju prilike vidjeti. Nadam se da to nije problem. Hvala i srdačan pozdrav

  2. Klemm Miroslav 26.10.2016, 08:22

    Na onoj (več dost novoj) fotografiji Placa z 1981. godine se lepo vidi onaj novi dimnjak toplane. U svojoj knjigi “Daleko od Bostona” (“Trešnjevačke teke”) koju svakak MORATE PROČITAT Slavek Kovač piše o njemu. Kak su na komitetu zaključili, a to je lepo primetil jedan svesni drug, da ona šahovnica na vrhu tornja (upozorenje za letače o visini dimnjaka) deluje preveč kontrarevolucionarno i nije v duhu samoupravnog socijalizma i bratstva i jedinstva jugoslovenskih naroda i narodnosti (preveč potičle Hrvate na grešne misli), pa je treba “popraviti”. Pa su onda išli znova farbat. Zato i danas imamo tam jako lepe vodoravne krugove!

  3. Klemm Miroslav 21.11.2016, 17:27

    Jedamput, dok sam još bil dečec, sam išel v Dužice baš kraj one kuče kaj ju je gospon Drmiček slikal puno let posle. Odjedamput vidim kak prema zavoju, iz smera Dobojske juri na biciklu neki dečko. A za njim milicajac, isto na biciklu. Jurili su kak stekli. Bilo je jasno. Dečko je bicikl fkral, al ga je milicajac, valda čist slučajno, videl. I onda je počela jurnjava prema Knežiji. Nisam videl kak je završilo. Al je za ovu našu današnju decu zanimljivo da su nekad milicajci patrolirali na biciklima. Službenim! V ono vreme je imati bicikl bilo bogatstvo. A krali su ih kak i danas!

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja označena su sa zvjezdicom ( * )